12. Rječnik odabranih pojmova
Abecedni red (abecedni poredak, engl. alphabetical order) razvrstavanje jedinica prema redoslijedu znakova neke abecede (v. abecedno-sistematski red, sistematski red, kronološki red).
Abecedni tezauras (engl. alphabetical thesaurus) tezaurus čiji je glavni dio sređen po abecedi. Glavni dio tezaurusa može biti sređen sistematski i/ili abecedno, a može biti uređen i kombinirano. Ako abecedno sređeni glavni dio sadrži nedeskriptore i permutacije deskriptora i nedeskriptora, poseban abecedni registar nije potreban (v. sistematski tezaurus).
Abecedno kazalo (abecedni indeks, engl. alphabetical index, alphabetical register) kazalo u kojemu su indeksne oznake poredane abecednim redom.
Abecedno-sistematski red (abecedno-stručni katalog, engl. alphabetic-classed filing system, alphabetic-classed catalogue) razvrstavanje jedinica prema strukama (razredima) sređenim po abecedi, a unutar struka po abecednom redu tema (v. sistematski red).
Almanah (kalendar, engl. almanac) godišnja ili povremena publikacija; prvobitno je sadržavao samo kalendar i astronomske podatke; od 18. st. javljaju se informativni, politički, književni i drugi almanasi; danas je almanah po svom sadržaju najčešće godišnja smotra određene kulturne djelatnosti (v. godišnjak).
Anali (ljetopisi, engl. annals) periodična publikacija koja donosi dogadaje tijekom godine, radove znanstvenih društava i organizacija ili prikaze razvoja određenog područja; anali su prvotno bili zapisi o najvažnijim povijesnim događajima, sređeni kronološkim redom (v. almanah, godišnjak).
Analitička klasifikacija (engl. analytical classification) klasifikacijski sustav zasnovan na nepromjenjivim formalnim odnosima između razreda; klasifikacija koja predmetno područje dijeli od općeg a prema posebnome pomoću hijerarhijskih odnosa (v. hijerarhijska klasifikacija, sintetična klasifikacija).
Analitički odnosi (engl. analytical relations) odnosi između termina koji postoje na osnovi njihovih područja značenja. Hijerarhijski odnosi najčešće se primjenjuju kao odnosi za stvaranje pojmova i naziva; međutim, osim hijerarhijskih, koriste se i druge vrste (analitičkih) odnosa, npr. sljedbeni, kauzalni, generički, proizvodni, kategorijski, transmisijski, instrumentalni, funkcionalni odnosi. Ti se odnosi mogu uspostaviti između pojedinih pojmova, bez pozivanja na potpun sustav pojmova, koji se ne mora razviti u svakom slučaju.
Analiza dokumenta (engl. document analysis) analiza sadržaja dokumenata radi odabira svih oznaka prema kojima se dokument pretraživanjem može ponovo pronaći (v. indeksiranje)
anketni prikaz -> strukturni sažetak
Anotacija (bibliografska bilješka, engl. annotation, bibliographic note, contents note, note) jest kratak komentar ili objašnjenje dokumenta ili njegova sadržaja, obično u obliku primjedbe poslije bibliografskog opisa dokumenta. Ona ne sadrži podatke koji su u naslovu ili se mogu iz njega izvesti, a služi za bolje razumijevanje naslova dokumenta bez obzira na određene potrebe korisnika. Opisna je, ne mora imati potpune rečenice, a može sadržavati samo podatke koji se mogu dokučiti direktno iz dokumenta. Uz to može sadržavati samo napomenu o obradi i upute za korištenje (v. sažetak, anotirana bibliografija).
Anotirana bibliografija (engl. annotated bibliography) bibliografija koja ne daje samo bibliografski opis nego i dodatne anotacije.
Antologija (engl. anthology) sekundarni dokument što ga tvori zbirka dokumenata ili izvoda iz dokumenata; zbirka radova različitih autora ili istog autora odabranih za posebnu namjenu ili prema posebnom kriteriju (v. zbornik).
antonimija -> odnos suprotnosti
apstrakcijski odnos -> generički odnos
Arhiv (zbirka spisa, isprava; pismohrana, pismara, engl. archives) skup očuvanih starih dokumenata trajne vrijednosti, selekcioniranih ili ne od ljudi odgovornih za njihovo stvaranje ili onih koji su ih naslijedili radi korištenja; ustanova koja štiti, tj. prikuplja, preuzima, evidentira, stručno obrađuje i čuva arhivsku građu (stare dokumente) i daje je na raspolaganje korisnicima; odjel ustanove u kojemu se čuvaju dokumenti (spisi, isprave i sl.) nakon što je neki postupak ili proces dovršen. Arhivi mogu biti državni (nacionalni, savezni), centralni, specijalni, arhivske zbirke i sl.
Automatska izrada sažetaka (engl. automatic abstracting) pripremanje sažetaka pomoću automatskih pomagala, obično automatskim izdvajanjem onih rečenica iz originalnog teksta koje upućuju na sadržaj dokumenta (v. izrada sažetaka, mehanizirana dokumentacija).
automatski sažetak -> strojno izrađen sažetak
Automatsko indeksiranje (engl. automatic indexing) indeksiranje pomoću automatskih pomagala, tj. prikazivanje sadržaja dokumenta automatskom selekcijom ključnih riječi ili naziva iz teksta ili automatskim doznačivanjem naziva iz nekog dokumentacijskog jezika; u praksi se primjenjuje posebno u publiciranju kazala "permutiranih naslova" (kazalo koje ponavlja sve termine iz naslova tako da se svaki naziv javlja kao odrednica - v. automatsko klasificiranje).
Automatsko klasificiranje (engl. automatic classification) klasificiranje dokumenata pomoću automatskih pomagala, tj. automatsko doznačivanje naziva (notacija) iz nekog dokumentacijskog jezika prema unaprijed zadanoj strojnoj analizi dokumenta (v. automatsko indeksiranje).
automatsko prevođenje -> strojno prevođenje
Autor (engl. author) osoba ili korporativno tijelo odgovorno za intelektualni ili umjetnički sadržaj nekog dokumenta.
Autorska bibliografija (personalna bibliografija, engl. author bibliography) bibliografija radova jednog autora; autorske bibliografije nazivaju se subjektivnima kad sadrže popis djela nekog autora, a objektivnima kad popisuju djela o određenom autoru (v. predmetna bibliografija).
Autorska odrednica (engl. author entry) odrednica koju tvori ime individualnog autora ili naziv korporativnog autora; odrednica određenog dokumenta u nekoj datoteci koju čini ime autora (v. osobna odrednica).
autorski sažetak -> sinopsis
Ažuriranje (engl. updating, file maintenance) održavanje podataka u datoteci dodavanjem, mijenjanjem ili brisanjem jedinica u kojima su nastale promjene u određenim vremenskim in-tervalima (dnevno, tjedno, mjesečno itd).
Banka podataka (engl. data bank, library of data) zbirka povezanih datoteka u kojima su podaci pohranjeni i organizirani na takav način da je pomoću opreme za automatsku obradu podataka moguće generirati nove podatke s različitih aspekata; organizacija koja pohranjuje i organizira srodne podatke i omogućuje njihovu dostupnost prema mnoštvu različitih aspekata, i to pomoću opreme za automatsku obradu podataka.
Baza podataka (engl. data base) organizirani skup podataka pohranjenih u kompjutoru koji se može automatski pretraživati. Baze podataka mogu sadržavati upotrebljive sirove podatke (data) (npr. popisi zaliha, registri osoba, fizičke osobine materijala itd.), popise mjesta na kojima se takvi podaci mogu naći (npr. indeks arhivske datoteke) ili opis izvora podataka, posebno bibliografskih opisa dokumenata koji sadrže podatke. Bibliografske baze podataka, koje nastaju akumuliranjem bibliografskih zapisa, često se jednostavno nazivaju bazama podataka iako sadrže sekundarne informacije. Posljednjih godina uvodi se razlika između naziva baza podataka i baza znanja; za razliku od baza podataka koje bi bile fondovi podataka što prezentiraju činjenice, baze znanja sadrže informacije na višoj razini apstrakcije i pretpostavka su za primjenu umjetne inteligencije u odlučivanju i rješavanju problema (v. ekspertni sustav).
Bibliobus (pokretna knjižnica, engl. mobile library, bookmobile) knjižnica, obično odjel narodne knjižnice, koja se koristi posebno opremljenim i namještenim vozilom da bi dopremila dokumente izravno do korisnika kojima udaljenost otežava pristup u knjižnicu.
Bibliografija (engl. bibliography) označava: 1) pisanje ili prepisivanje knjiga, 2) popise bibliografski obrađene građe, 3) izradu bibliografija, 4) teoriju bibliografije. Riječ se javlja u 5. st. pr. n. e. i značila je pisanje i prepisivanje knjiga; to značenje zadržalo se cijeli srednji vijek. U značenju popisivanja i opisa knjiga počinje se upotrebljavati od 17. st. kada je Gabriel Naude izdao (1633) popis političkih knjiga "Bibliographia politica". Naziv se ustalio u 18. st., a dotada su se popisi knjiga označavali različitim (latinskim) izrazima: catalogus, bibliotheca, index, repertorium, inventarium, thesaurus, annales i sl. Danas se pod bibliografijom obično razumijeva tiskani popis dokumenata, popis koji sadrži formalni opis tih dokumenata, tj. popis dokumenata s njihovim bibliografskim opisom: "Bibliografija je stručno-znanstvena djelatnost koja sabire, vrednuje, odabire, sadržinski analizira i opisuje štampane ili na drugi način umnožene, javnosti namijenjene tekstove - bibliografske jedinice - pa te opise klasificira, uređuje i obično u obliku uređenih popisa i publicira s namjerom da pruži informacije o literaturi, a time i pomagala za stručni rad" (J. Logar). S obzirom na njezin oblik, bibliografija može biti sastavljena od pisanih ili tiskanih bibliografskih listića ili kataloških listića, ili tiskana kao uređeni niz bibliografskih opisa dokumenata. Najčešći tiskani oblici bibliografija jesu knjige i časopisi, ili sastavni dijelovi knjiga i prilozi u časopisima. Popisi literature na kraju knjiga, rasprava i članaka ne smatraju se pravim bibliografijama, osim ako se ne daje zaokružen i sređen pregled odnosne literature (v. skrivena bibliografija). Bibliografija se može podijeliti prema različitim kriterijima, pa postoji velik broj podjela odnosno vrsta bibliografija, koje se mogu razlikovati po sadržaju, predmetu, opsegu, vremenu i metodama obrade, te namjeni, obliku i načinu rasporeda građe. Bibliografije mogu biti opće ili specijalne; internacionalne, nacionalne, pokrajinske, lokalne; posebne (stručne, predmetne); retrospektivne, tekuće ili kumulativne; popisne, opisne, analitičke ili kritičke; iscrpne ili selektivne; primarne ili sekundarne; abecedne, kronološke ili tematske i sl. (v. tehnička bibliografija, univerzalna bibliografija, autorska bibliografija, anotirana bibliografija).
bibliografska bilješka -> anotacija
Bibliografska jedinica (engl. bibliographical unit) jedinica kojoj je pripisan bibliografski opis; jedinica koja je predmet bibliografskog opisa (v. dokumentacijska jedinica).
Bibliografska kontrola (engl. bibliographic control) proces identificiranja i bilježenja bibliografskih podataka standardiziranog oblika, o publiciranim i dostupnim dokumentima iz određenog područja (predmetno područje, zemlja, regija ili cijeli svijet) i proces sakupljanja tih bibliografskih podataka radi daljeg korištenja za identificiranje i pristup dokumentima (v. univerzalna bibliografska kontrola).
Bibliografska manšeta (engl. bibliographic strip) jest sažet sadržaj bibliografskih podataka svakog sveščića neke periodične publikacije. Tiska se pri dnu prve stranice korica sveščića. Bibliografska manšeta sadrži ove elemente: skraćeni naslov, broj volumena, broj sveščića, paginaciju sveščića, te mjesto i datum izdavanja.
Bibliografski opis (engl. bibliographic description) skup bibliografskih podataka koji opisuju i identificiraju publikaciju.
Bibliografski podaci (engl. bibliographic data) niz podataka (npr. autor, naslov, datum, mjesto izdavanja, izdavač itd.) koji daju cjelovit i jednoznačan opis dokumenta. Određeni skup bibliografskih podataka o nekom dokumentu naziva se bibliografskim zapisom tog dokumenta. Operacija koja se sastoji od pripreme bibliografskih zapisa naziva se katalogizacija.
Bibliografski zapis (engl. bibliographic record) određeni skup bibliografskih podataka što se odnose neki dokument (v. bibliografski opis).
Bibliotečna mreža (engl. library network) posebna vrsta bibliotečne suradnje, koja se temelji na zajedničkom razvoju programa i usluga, uključivši uporabu kompjutora i telekomunikacija; obično pretpostavlja postojanje središnjeg mjesta i osoblja koje provodi program umrežavanja, a ne samo koordiniranja (v. međubibliotečna suradnja).
biblioteka -> knjižnica
Bilješka o primjeni (objašnjenje, engl. scope note) kratko objašnjenje o primjeni deskriptora pri indeksiranju i pretraživanju. Bilješke služe za ograničenje uporabe deskriptora, objašnjenje značenja kratica, akronima i sl.
Bilten (izvještaj, engl. bulletin) obično periodična publikacija koju izdaje društveno, upravno ili neko drugo tijelo, a sadrži informacije o radu tog tijela ili informacije službenog značenja.
bilten prinova -> popis prinova
Bilten sažetaka (engl. abstract bulletin) tiskani ili šapirografirani bilten koji se objavljuje mjesečno, tjedno ili dnevno, a sadrži sažetke o člancima iz tekuće periodike.
Brošura (engl. pamphlet, brochure) kratki tiskani rad malog obujma, obično u mekanim koricama. Prema UNESCO-voj preporuci "brošura je tiskana publikacija koja ne izlazi povremeno i koja sadrži najmanje pet, ali ne više od 48 stranica, ne brojeći korice" (v. knjiga).
Centralizirana katalogizacija (centralizirano popisivanje, engl. centralized cataloguing) popisivanje knjiga na jednome mjestu; priprema i diseminacija kataloških jedinica na jednome mjestu unutar bibliotečne mreže; može uključivati i izradu sporednih i stvarnih odrednica te stručnih oznaka prema nekoj klasifikaciji (v. centralni katalog, kooperativna katalogizacija).
centralizirano popisivanje -> centralizirana katalogizacija
Centralni katalog (glavni katalog, opći katalog, engl. central catalogue, main catalogue, general catalogue, master catalogue, union catalogue) katalog centralne (središnje) knjižnice nekoga bibliotečnog sustava; cjelovit katalog svih zbirki neke knjižnice; zajednički katalog dviju ili više biblioteka ili informacijskih centara. Takav katalog, koji može sadržavati podatke o knjigama, periodici ili bilo kojoj drugoj vrsti dokumenata obično se izrađuje kako bi se olakšalo lociranje i pristup dokumentima, međubibliotečnu posudbu i racionalnu nabavnu politiku.
Citat (navod, engl. citation) dio teksta doslovno prenesen iz drugog rukopisa ili tiskanog teksta; bilješka što upućuje na djelo iz kojega se odlomak navodi ili na neku izvornu građu kao pouzdan izvor za navedenu tvrdnju ili izjavu (v. izvadak, uputnica).
Časopis sažetaka (referativni časopis, engl. abstract journal) časopis koji sadrži sažetke o najnovijim objavljenim dokumentima, obično člancima u periodici. Često se umjesto izraza časopis sažetaka upotrebljavaju nazivi referativni časopis i sekundarni časopis.
Članak (engl. paper, article) znanstveni, stručni, literarni rad koji se objavljuje u zborniku, časopisu ili nekoj serijskoj publikaciji kao samostalna jedinica. U znanstvenoj periodici uobičajena je podjela na izvorne znanstvene članke, stručne članke, pregledne članke, prethodna priopćenja. Izvornim znanstvenim člankom smatra se onaj koji sadrži nov prinos znanosti, stručni članak pridonosi razvitku struke ali ne sadrži rezultate izvornih istraživanja, pregledni članak daje cjelovit (kritički ili povijesni) pregled publicirane literature o danom problemu ili temi; u prethodnom priopćenju autor objavljuje nove znanstvene informacije o svojim istraživanjima u toku, obično u obliku rezultata i zaključaka. Znanstveni članak obično ima ova-kvu strukturu: uvod, metode (i materijali), rezultati, diskusija i zaključci. Uredništva znanstvenih časopisa često nastoje da svi članci na ujednačen (standardizirani) način citiraju bibliografske jedinice, te da svaki članak bude popraćen sažetkom (na jednome ili više svjetskih jezika) radi lakšeg i bržeg prikazivanja u sekundarnim publikacijama.
denotativno značenje -> konvencionalno značenje
Depozitarna knjižnica (engl. copyright library, legal deposit library) knjižnica koja prima obavezni primjerak izdanja uz određene uvjete; knjižnica koja dobiva obavezni primjerak prema zakonu o autorskom pravu - u zemljama u kojima autorsko pravo ovisi, ili je prije ovisilo, o formalnom činu predaje obaveznog primjerka u knjižnicu (v. nacionalna knjižnica).
Deskriptor (engl. descriptor) riječ ili grupa riječi iz dokumentacijskog jezika što se upotrebljava za indeksiranje dokumenata te za klasifikaciju, pohranu i pretraživanje dokumentacijskih fondova; za razliku od ključnih riječi, deskriptori su normirane riječi, tj. jednoznačno određeni termini izabrani uglavnom iz prirodnog jezika - radi nedvosmislenog predočavanja pojma - iz skupa naziva koji se smatraju ekvivalentnim sinonimima ili kvazisinonimima.
deskriptorski prikaz -> deskriptorski sažetak
Deskriptorski sažetak (deskriptorski prikaz, telegrafski sažetak, engl. telegraphic abstract, telegraphic style abstract) sažetak koji se sastoji od skupa ključnih riječi što označavaju predmetni sadržaj dokumenta (v. indikativni sažetak).
Disertacija (engl. thesis) dokument koji sadrži istraživački rad, otkrića i zaključke autora radi postizanja znanstvenog stupnja doktora znanosti (doktorska disertacija); za stupanj magistra znanosti uobičajen je naziv magistarski rad.
diskoteka -> fonoteka
Distribucija (podjela, engl. distribution) proces diseminacije informacija prikazanih u obliku zapisa. Postoji podjela na primarnu i sekundarnu distribuciju. U primarnoj diseminaciju informacija i dokumenata rade oni koji ih i stvaraju, a sekundarna je ona u kojoj npr. ponudu i prodaju dokumenata (knjiga, časopisa itd.) ne obavljaju izvorni izdavači već druge organizacije.
dnevnik akcesije -> dnevnik prinova
Dnevnik prinova (dnevnik akcesije, inventarna knjiga, engl. accessions register) popis svezaka zaprimljenih u knjižnicu redom kojim su pristizali. Vodi se prema važećim odredbama, a obično sadrži i podatke o načinu nabave i cijeni primjeraka (v. popis prinova).
Dodatak (engl. appendix) od osnovnog teksta odvojen dio publikacije koji sadrži dodatne podatke (numeričke tablice, radne dokumente i sl.). Dodatak se obično nalazi na kraju publikacije, iako može biti tiskan neovisno o njoj.
Dokument (engl. document) zapisana obavijest prema kojoj se postupa kao prema jedinici u dokumentacijskom procesu; dokumentacijsku jedinicu tvori medij, podaci na tom mediju i značenje koje se pripisuje podacima. Dokumentom se ne smatraju samo rukopisi, tiskana grada ili faktografski podaci već i umjetnička djela, muzejski eksponati, arhivalije i sl. Dokumenti mogu biti publicirani i nepublicirani, konvencionalni i nekonvencionalni. Konvencionalni ili tradicionalni dokumenti dijele se na primarne, sekundarne i tercijarne; prema vremenu mogu biti neperiodični (knjiga, monografija, brošura, rukopis, rasprave i sl.) i periodični dokumenti (periodika, bilteni, novosti, novine, godišnjaci i sl.); prema sadržaju dijele se na standarde, vodiče, adresare, udžbenike, rječnike, monografije, rasprave, disertacije, izvještaje, zbirke itd.
dokumentacija -> dokumentalistika
Dokumentacijska jedinica (dokumentarna jedinica, engl. documentary unit) skup podataka ili fizička jedinica koja je nosilac opisa dokumenta; dokument ili objekt kojemu je pridružen opis dokumenta (v. bibliografska jedinica).
Dokumentacijski centar (engl. documentation centre) organizacija koja obavlja poslove prikupljanja, selekcije, obrade, pohranjivanja, pretraživanja dokumenata, ali i izrade sažetaka, izvadaka, kazala i sl. te diseminira dokumente da bi odgovorila zahtjevima za određenim sadržajem; organizacija koja obavlja sve dokumentacijske funkcije te obrađuje i diseminira informacije na različitim razinama. Prema svom organizacijskom statusu, dokumentacijski centar može biti "jedinica", "odjel", "služba" i sl.
Dokumentacijski jezik (engl. documentation language, documentary language, information storage and retrieval language, information language) umjetni jezik što se upotrebljava u informacijskim sustavima i to za indeksiranje, pohranjivanje i pretraživanje. Postoje tri glavna tipa dokumentacijskih jezika: 1. hijerarhijski i/ili fasetni klasifikacijski sustavi, 2. popisi (odobrenih) termina, 3. tezaurusi.
Dokumentacijski sustav (engl. documentation system) skup svih pravila, metoda i postupaka za stvaranje, prikupljanje, organizaciju, pohranjivanje, pretraživanje i diseminaciju dokumenata (ili informacija o nekom predmetu iz tih dokumenata) u nekom dokumentacijskom centru (v. sustav za pretraživanje dokumenata, sustav indeksiranja).
Dokumentalistika (dokumentacija, engl. documentation) ima svoju pretpovijest i smatra se da ona traje od 1895, kad su P. Otlet i II. La Fontaine osnovali Institut International de bibliographie, čiji je zadatak bila obrada zapisanog ljudskog znanja iz svih vrsta dokumenata pa i onih neverbalnih kao što su mape, slike, dijagrami. Tada se počela naglašavati potreba obrade sadržaja dokumenata bez obzira na oblik prikazivanja, pa se time prekinula i praksa nužnoga linearnog raspoređivanja dokumenata na police. Napravljen je novi pomak u proučavanju i obradi dokumenata, i to od prvobitnog oblika (knjige, stoje predmet bibliotekarske djelatnosti) na sadržaj dokumenata; nova je disciplina, dokumentalistika, definirana kao postupak skupljanja, klasificiranja i distribucije svih dokumenata, svih njihovih vrsta i iz svih djelatnosti. Takvo se određenje dokumentalistike zadržalo u Europi i nakon drugoga svjetskog rata, kad su se u SAD počeli rabiti novi izrazi: pronalaženje informacija te pohranjivanje i pronalaženje informacija. Godine 1961. na Konferenciji o obrazovanju kadrova za informacijsku znanost na Georgia Institute of Technology u Atlanti, definitivno je odbačen i naziv dokumentalistika, a umjesto dotadašnjih preuzet je novi izraz - informacijska znanost.
dokumentarna jedinica -> dokumentacijska jedinica
dopunska jedinica -> sporedna kataloška jedinica
doslovna transkripcija -> transliteracija
Dubina indeksiranja (engl. depth of indexing, specificity) stupanj do kojega je jedan predmet detaljno prikazan u nekom procesu indeksiranja. Dubina indeksiranja pokazuje točnost odražavanja sadržaja dokumenta; izražava se brojem dodijeljenih indeksnih oznaka, pri čemu se pazi na njihovu hijerarhijsku razinu. Tako je od dva rezultata indeksiranja istog dokumenta s jednakim brojem indeksnih oznaka dublji onaj koji sadrži više specifičnih naziva (v. širina indeksiranja).
Dvostruka kataloška jedinica (dvostruko uvrštavanje, engl. double entry, duplicate entry) jedinica koja se u katalogu nalazi pod dvije odrednice, a svaka prikazuje jedan aspekt nekog dokumenta (v. jedinstvena odrednica, višestruka kataloška jedinica).
dvostruko uvrštavanje -> dvostruka kataloška jedinica
Ekspertni sustav (engl. expert systems) sustav koji može donositi odluke i automatski rješavati probleme određenog tipa što mu ih postavljaju njegovi korisnici. Za donošenje odluka i rješavanje kompleksnih (nenumeričkih) problema koristi se umjetnom inteligencijom i tehnikom prikaza znanja, tj. raspoloživim znanjima eksperata i njihovim metodama za rješavanje problema. Proizvod je dvaju tvoraca: "inženjera znanja", koji razrađuju algoritme za stvaranje rješenja, i strukture sposobne da prime bazičnu informaciju, te "stručnjaka za probleme", koji formulira skup činjenica i logička pravila, to jest ono što se naziva "bazom znanja ekspertnog sustava". Tehnološka osnova za primjenu ekspertnih sustava jesu računala pete generacije i vjeruje se da će ona omogućiti njihovu industrijsku upotrebu. Iako su istraživanja ekspertnih sustava počela 1960-ih godina, njihova je komercijalna primjena počela tek odnedavno. Za-sada se ti sustavi pretežno primjenjuju na području medicine, gradnje/održavanja i popravaka strojeva, i u nastavi.
Enciklopedija (engl. encyclopedia) publikacija koja daje sustavni pregled svih ili pojedinih područja znanja ili djelatnosti (prema abecednom redu odrednica ili natuknica); u enciklopediji se nastoje sintetizirati ljudska znanja i umijeća prikazom kompleksnih, zaokruženih cjelina u kojima se osim detaljnih faktografskih podataka, povijesnih i stvarnih objašnjenja daju i kritičke analize i idejne ocjene obrađenih pojava, događaja i osoba. Izraz enciklopedija prvi je u svjetskoj literaturi upotrijebio Pavle Skalić iz Zagreba (1534-1575) u djelu "Encyclopaediae seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam prophanarum epistemon" (Znanstveni priručnik enciklopedije ili kruga sakralnih i svjetovnih struka), Basel, 1559.
Etimološki rječnik (engl. etymological dictionary) rječnik koji osim značenja riječi donosi objašnjenja o podrijetlu riječi i povijesti pojmova, korijenu riječi i osnovi iz koje je riječ nastala, fonetskim i smislenim vezama s drugim riječima
Fakultetska knjižnica (zavodska knjižnica, engl. department library, faculty library) knjižnica jednog fakulteta, odsjeka ili zavoda na sveučilištu, koja nije glavna sveučilišna knjižnica.
Faseta (engl. facet) sve podskupine jednog osnovnog razreda; u fasetnoj klasifikaciji to je svaka grupa razreda koja ima neke zajedničke značajke i tvori kategoriju; atributi koji se rabe za grupiranje pojmova prema njihovoj prirodi.
Fasetna klasifikacija (engl. faceted classification) klasifikacijski sustav za svrstavanje pojmova u niz faseta i sastavljanje sustava za označivanje nekog predmeta kombinacijom faseta. Najpoznatija fasetna klasifikacija jest Ranganathanov sustav (v. višehijerarhijska klasifikacija, sintetična klasifikacija).
Fasetni obrazac (fasetni redoslijed, engl. facet order, facet formula, citation order) redoslijed fokusa unutar jedne fasete i faseta unutar jednog klasifikacijskog sustava. S. R. Ranganathan predložio je fasetni obrazac koji ima pet kategorija:
- obilježje /personality/ (struka, podstruka, predmet)
- predmet (tvar, materija)
- energija (rad, proces, djelovanje)
- prostor (mjesto, teritorij)
- vrijeme
fasetni redoslijed -> fasetni obrazac
Filmoteka (zbirka filmova, engl. film library, filmarchives) organizacija ili služba koja prikuplja, obraduje i pohranjuje kinematografske dokumente i videodokumente, te omogućuje njihovu primjenu (v. arhiv, specijalna knjižnica, fototeka).
Fokus (engl. focus) element fasete; razred ili izolat u kontekstu neke fasete. Svaki naziv (predmeta ili stručne skupine) u faseti naziva se fokus.
fond -> zbirka
Fonoteka (diskoteka, zbirka gramofonskih ploča, engl. phonograph records library, sound recordings library, record library) organizacija ili služba koja prikuplja zvučne zapise i daje ih na uporabu (v. arhiv, specijalna knjižnica).
Formalna odrednica (engl. form entry, form heading) odrednica koja označava oblik dokumenta ili djela. Služi za prikaz i okupljanje dokumenata iste vrste (npr. izložbeni katalozi, trgovački katalozi itd.), ali različite po sadržaju.
Formalni jezik (umjetni jezik, engl. formal language) jezik izgrađen prema pravilima nekoga logičkog računa (v. umjetni jezik).
Formalni redoslijed (engl. canonical order, mathematical order) redoslijed koji ne slijedi oznake predmeta nego formalne oznake notacijskog sustava.
Format (engl. format) 1) format publikacije, opći oblik publikacije, njezina veličina i vanjski izgled; prema vanjskom izgledu, razlikuju se tri osnovna formata publikacije: a) stojeći (uspravni), b) ležeći (poprečni), c) kvadratni; 2) struktura zapisa, posebno strojno čitljivih zapisa. Formatom je definiran svaki element sadržan u određenom tipu zapisa, njihov slijed u zapisu i njihove fizičke karakteristike (npr. dužina, znakovi koji se mogu upotrijebiti itd.). Radnim (ili internim) formatom određena je struktura zapisa za kompjutorsko pohranjivanje i obradu. Komunikacijskim formatom određena je struktura zapisa za njihov prijenos iz jedne baze podataka u drugu.
Format tezaurusa (engl. thesaurus format) oblik (veličina, izgled) prikaza tezaurusa; format u kojemu se zapisuju podaci nužni za razvoj tezaurusa; format u kojemu su oblikovane jedinice u glavnom dijelu tezaurusa. Tezaurus se obično sastoji od ovih dijelova: 1. uvoda u tezaurus, 2. glavnog dijela tezaurusa, 3. pomoćnih dijelova tezaurusa (opće napomene, abecedno kazalo, sistematsko kazalo, grafički prikaz).
fotografska zbirka -> fototeka
Fototeka (fotografska zbirka, engl. photograph library) organizacija ili služba koja prikuplja fotodokumente (fotografije), pohranjuje ih i daje na upotrebu (v. arhiv, specijalna knjižnica).
fundamentalna kategorija -> osnovna kategorija
Generički odnos (apstrakcijski odnos, logički odnos, engl. generic relation, categorical relation, abstraction relation) odnos između pojmova ili razreda u kojemu je jedan "rodni", a drugi su "vrsni" pojmovi ili razredi. U generičkom odnosu sadržaj nižeg pojma uključuje sadržaj višeg pojma, pri čemu se niži pojam od višeg razlikuje po najmanje jednoj dodatnoj karakteristici (v. hijerarhijski odnosi).
Geografski red (geografski poredak, engl. geographic filing method, geographic filing svstem, geographical order, geographical arrangement) razvrstavanje (bibliografskih) jedinica u datoteci prema geografskim oznakama, tj. prema mjestu izdanja (v. abecedni red, kronološki red, sistematski red).
glavni katalog -> centralni katalog
Glavni stvarni naslov (engl. title proper) najvažniji stvarni naslov jedinice bibliotečne grade. Glavni stvarni naslov ne obuhvaća ni usporedne stvarne naslove ni podnaslove, ali obuhvaća alternativne naslove i veznik koji povezuje alternativni naslov s prvim dijelom glavnoga stvarnog naslova. Kad jedinica bibliotečne grade nema zajedničkog nadređenog stvarnog naslova, smatra se da glavni stvarni naslov ne postoji.
Glosar (engl. glossary) rječnik starih, rijetkih, manje poznatih ili novih riječi u nekom jeziku. Glosar može biti samostalan dokument, ali i prilog ili dio nekog dokumenta (v. terminološki rječnik, leksikon).
Godišnjak (ljetopis, engl. annual, yearbook) periodična publikacija koja se po pravilu objavljuje samo jedanput godišnje, a obično sadrži građu relevantnu posebno za godinu u kojoj izlazi (v. almanah).
Govorni jezik (engl. common language, every-day language, colloquial language) jezični sustav unutar nekoga prirodnog jezika što se njime koriste svi ljudi u svakodnevnoj komunikaciji (v. žargon).
Građa (engl. material) vrsta materijalnih oblika za bilježenje podataka.
Hijerarhija (engl. hierarchy) mreža pojmova zasnovana na hijerarhijskim odnosima (v. lanac, klasifikacijski sustav, hijerarhijska klasifikacija).
Hijerarhijska klasifikacija (engl. hierarehical classification) klasifikacijski sustav koji se koristi samo hijerarhijskim odnosima za poddiobe, što uglavnom rezultira monohijerarhijskim i jednodimenzionalnim klasifikacijama, i primjenom faseta samo prema pomoćnim tablicama.
Hijerarhijski odnos (engl. hierarehical relation) odnos između pojmova ili razreda u kojemu je jedan od njih nadređen drugima. Hijerarhijski odnosi uvode među pojmove odnos nadređenosti odnosno podređenosti, kao i odnose istorednosti i pridruženosti. Pritom sve stvari koje pripadaju užem pojmu (podređenom pojmu) pripadaju i širem pojmu (nadređenom pojmu). Razlikuju se dva glavna oblika hijerarhijskih odnosa: generički i partitivni.
Hijerarhijsko označivanje (hijerarhijska notacija, engl. hierarehical notation) strukturno označivanje pri kojemu se služimo stručnim oznakama (oznakama razreda) za prikazivanje hijerarhijskih odnosa između razreda (v. osnova označivanja).
I operacija -> logički produkt
ILI operacija -> logička razlika
Ilustracija (engl. figure) crtež ili slika koja objašnjava, dopunjuje ili ukrašava neki tekst. U kataloškom opisu to je zajednički naziv za crteže, note, slike i sve ostale figurativne i grafičke prikaze reproducirane na opisivanoj jedinici bibliotečne građe; u kataloškom opisu publikacija termin ne uključuje tablice, već samo figurativne i grafičke prikaze.
Ime (engl. name) naziv za pojedinačne pojmove; naziv koji odgovara nekom pojmu. Imena mogu biti nazivi za pojedinačne stvari ili za razrede (klase) s kojima se postupa kao s pojedinačnim stvarima (v. nomenklatura).
indeks -> kazalo
Indeksiranje (izrada indeksa, izrada kazala, engl. indexing) pod indeksiranjem se razumijeva skup načela, metoda, postupaka i njihovih primjena u informacijskom procesu kojima se dokumentu dodjeljuju termini (ključne riječi ili kodovi), i to radi opisivanja njegova sadržaja i kasnijeg ponovnog pronalaženja. Postupak indeksiranja podijeljen je u tri operacije: 1) analizu dokumenta radi selekcije pojmova koji prema mišljenju indeksera mogu biti od interesa korisnicima indeksa (kazala), 2) "prevođenje" odabranih pojmova, sadržaja ili riječi u neki kontrolirani ili standardizirani dokumentacijski jezik, 3) odabir i slaganje indeksnih oznaka prema pravilima dokumentacijskog jezika. Postoje dva osnovna načina indeksiranja: a) slobodno (kada se neposredno iz teksta dokumenta biraju ključne riječi bez obzira na njihov oblik i semantičke odnose) i b) kontrolirano (kada za pretraživanje služe samo termini koji su unaprijed određeni dokumentacijskim jezikom). Najbolje rezultate pretraživanja daje metoda koordiniranog indeksiranja (metoda koja se u fazi indeksiranja koristi indeksnim terminima na istoj razini, tako da se u fazi pretraživanja može primijeniti bilo koja kombinacija termina). Ta metoda dobiva široku primjenu 1950-ih godina, uvođenjem Uniterm sustava, ali i sustava za automatsko pretraživanje (v. automatsko indeksiranje).
Indeksiranje citata (engl. citation indcxing) metoda pripremanja indeksa citiranih dokumenata (indeksa citata) u kojima se daje pregled svih citiranih dokumenata u (publiciranim) radovima s određenog područja. Indeksiranje citata polazi od pretpostavke da postoji veza između članka i radova citiranih u tom članku; pretpostavlja se da su, načelno, citirane bibliografske jedinice (reference) relevantne za istu temu kao i članak u kojem su citirane. Istu metodu primjenjuju znanstvenici u traganju za relevantnom literaturom: polaze od jednog rada ili članka, a potom pretražuju radove i članke što su u njemu citirani. Postupak praćenja lanca citata može se organizirati kao kazalo autora i/ili naslova kojima su pridružene sve reference citirane u jednom radu; međutim, reorganizacijom tih podataka (ako se svaki citirani rad promotri kao odrednica) mogu se dobiti pregledi svih radova koji u određenom razdoblju citiraju nekog autora (ili neki naslov). Posljednji se pregledi nazivaju kazalom citata.
Indeksiranje na izvoru (indeksiranje prije publiciranja dokumenta, engl. insource indexing, prenatal indexing) pripremanje kazala za neki dokument prije njegova publiciranja tako da se kazalo prilaže uz tekst samog dokumenta; priprema indeksnih oznaka u nekom dokumentu ili publikaciji (v. katalogizacija u publikaciji).
Indeksna oznaka (engl. index term) generički pojam koji objedinjuje deskriptor i notaciju (osim deskriptora za označivanje sadržaja, primjenjuju se i notacije; indeksna oznaka zajednički je naziv za deskriptor i notaciju); svaki skup riječi ili drugih simbola dodijeljenih nekoj jedinici pri indeksiranju koji služi za oblikovanje neke odrednice.
Indikativni sažetak (indikativni prikaz, engl. indicative abstract) skraćeni način prikazivanja sadržaja nekog dokumenta kod kojeg se daju kratke naznake samo o predmetu i sadržaju dokumenta. Indikativni sažetak pogodan je za prikazivanje nekih diskurzivnih i drugih tekstova (kao što su široki pregledi, kritike i potpune monografije) koji omogućavaju samo indikativno ili deskriptivno upućivanje na vrstu dokumenta, glavne obrađene predmete i način na koji su činjenice obrađene (v. sažetak, informativni sažetak, informativno-indikativni sažetak).
informacija -> obavijest
Informacijska infrastruktura (engl. infrastructure) skup institucija, organizacija, sredstava koji podržavaju protok i razmjenu obavijesti od stvaralaca informacija do korisnika, uključivši prikupljanje, obradu, prepakiranje i prenošenje obavijesti.
Informacijska politika (engl. information policy, information resource management) djelatnost kojom se regulira razvoj informacijske infrastrukture i informacijskih potencijala radi postizanja određenih društvenih ciljeva. Smatra se da je zadaća nacionalnih informacijskih politika identifikacija informacijskih potreba društva, nalaženje sredstava za zadovoljavanje tih potreba te unapređivanje djelotvornih načina uporabe informacijskih izvora. Osim termina informacijska politika, javlja se i termin upravljanje informacijskim resursima (engl. information resource management), s istim ili sličnim značenjem, iako se terminom informacijska politika najčešće označava planiranje na globalnim društvenim razinama, a drugim terminom aktivnosti na nižim razinama planiranja.
Informacijska znanost (informatika, engl. information science); izrazi informacijska znanost i/ili informatika rabe se u različitim jezicima s različitim značenjem; termin informatika nastao je od francuske riječi information i automatique (F. Dreyfus, 1972), a pojavio se kao sinonim za automatsku obradu podataka. U njemačkoj literaturi termin informatika (Informatik) sinonim je za znanost o kompjutorima (engl. computer science). U ruskoj literaturi (F. E. Temnikov, 1963) izraz informatika označava integralnu znanost o informacijama odnosno (A. I. Mihajlov, R. S. Giljarevski, 1967) disciplinu koja proučava strukturu i svojstva (a ne konkretni sadržaj) znanstvenih informacija, te zakonitosti u informacijsko-dokumentacijskoj djelatnosti. U angloameričkim zemljama uobičajeni naziv za tu djelatnost jest informacijska znanost (engl. information science, usvojen 1961), iako ima pokušaja da se uvede i termin informatika (engl. informatics, H. Welisch, 1972). Angloameričko shvaćanje informacijske znanosti razlikuje se od onoga sovjetskih autora jer se ne ograničava samo na znanstvene informacije već obuhvaća informacije iz svih područja ljudske djelatnosti. Ipak, termini informatika i informacijska znanost (u ruskoj i engleskoj literaturi) uvelike označavaju isti sadržaj (iako informatika, prema sovjetskim autorima, proučava samo strukturu znanstvenih informacija) - naime, znanost u ruskom jeziku (nauka), a i u njemačkome (Wissenschaft), ima mnogo šire značenje nego u engleskome (science) jer obuhvaća sva spoznajna područja. U nas se riječ informatika upotrebljava u oba značenja: informacijsko-dokumentacijskom i elektroničko-računarskom. Iako su se termini informacijska znanost i informatika dosta dugo upotrebljavali i kao sinonimi, od 80-ih godina izraz informatika sve se češće koristi kao oznaka kompjutorske problematike obrade podataka, a informacijska znanost označava znanstvenu disciplinu o informacijama u najširem smislu - onu za koju je primjena kompjutora samo jedna od metoda i tehnika obrade informacija; prema toj podjeli (koja se više uvriježila u praksi nego u teoriji), informacijska se znanost ne bavi softverskim i hardverskim problemima obrade i pretraživanja podataka već dokumentacijskim problemima nabave, organizacije, obrade, diseminacije, korištenja i vrednovanja informacija (v. informatologija).
Informacijski sustav (engl. information system) ukupnost dokumenata, informacijskih stručnjaka, materijalnih i financijskih sredstava, metoda rukovanja informacijama i rukovođenja koji trebaju omogućiti transfer informacija od stvaraoca ili informacijskog izvora do korisnika (koji se također smatraju dijelom sustava). Termin nije usvojen s istovjetnim značenjem; često se upotrebljava za označivanje bilo kojeg sustava sposobnog za komunikaciju i obradu informacija, ali i za službu i organizaciju koja se bavi obradom informacija. Može se odnositi i na informacijske fondove (baze podataka) te djelatnost vezanu za obradu i razmjenu informacija. Informacijski sustavi (IS) mogu se razlikovati prema više kriterija, npr. prema primijenjenoj tehnologiji, složenosti, opsegu, dosegu, području primjene, vrstama podataka. Prema primijenjenoj tehnologiji, IS-i mogu biti konvencionalni (zasnovani na ručnoj ili mehanografskoj obradi) ili kompjutorizirani. Prema opsegu, mogu biti međunarodni, nacionalni, regionalni, odnosno mogu biti usmjereni na disciplinu, zadatak ili funkciju. Prema području primjene, razlikuju se sustavi nabave, proizvodnje, prodaje, osoblja, razvoja itd.; prema namjeni IS-i mogu biti znanstveni, obrazovni, tehnički, zdravstveni itd. Prema načinu organizacije podataka, postoje distribuirani, integrirani ili kombinirani informacijski sustavi.
informatika -> informacijska znanost
Informativni sažetak (informativni prikaz, engl. informative abstract, information abstract) skraćeni način prikazivanja osnovnog sadržaja nekog dokumenta i najvažnijih podataka sadržanih u dokumentu, bez tumačenja i kritike. Informativni sažetak prikazuje, koliko je to moguće, kvalitativnu i/ili kvantitativnu informa-ciju sadržanu u dokumentu; osobito su pogodni za prikazivanje tekstova o nekom eksperimen-talnom radu i za dokumente koji se odnose samo na jednu temu (v. sažetak, indikativni, informativno-indikativni sažetak).
Informativno-indikativni sažetak (informativno-indikativni prikaz, engl. indicative-informative abstract) sažetak koji prikazuje neke važne elemente sadržaja određenog dokumenta poput informativnog sažetka, a druge elemente označava samo ukratko. Ta vrsta sažetka često se izrađuje kada je ograničena dužina sažetka ili kad vrsta i stil dokumenta zahtijevaju da se informativni elementi ograniče samo na primarne elemente dokumenta, a ostali se oblici potisnu u indikativne elemente (v. indikativni sažetak).
Informatizacija (engl. informatisation) proces pretvaranja podataka, dokumenata i znanja u informaciju, odnosno oblik socijalne i prostorno-vremenske pokretljivosti znanja i dokumenata; primjena novih informacijskih tehnologija u obradi informacija.
Informatologija (engl. informatology) znanost što proučava život informacija, podataka i dokumenata unutar života društva, odnosno istražuje oblike, funkcije i strukture informacijsko-dokumentacijske djelatnosti u njihovu rastu, razvitku i previranju u pojedinim društvima; informatologija je teorija i praksa e-t-ak-s-a (emisije-transmisije-akumulacije-selekcije-apsorpcije) kompleksa (B. Težak).
inventarna knjiga -> dnevnik prinova
Inventarni broj (engl. accession number) broj koji je dodijeljen novom dokumentu, a označa-va redoslijed njegova ulaska u zbirku (v. zaprimanje prinova).
Inventarni katalog (mjesni katalog, engl. shelf list) katalog u kojemu svrstavanje kataloških jedinica slijedi poredak dokumenata u zbirci ili na policama, a može se podudarati i s poretkom mjesnih signatura.
Iscrpna bibliografija (engl. comprehensive bibliography, exhaustive bibliography) bibliografija kojom se nastoji sakupiti i popisati sva grada (sve relevantne dokumente) o određenom predmetu (v. selektivna bibliografija).
Istorednost (odnos istorednosti, engl. co-ordination, co-ordinate relation) odnos između poj-mova ili razreda koji su podređeni istom pojmu ili razredu; pojmovi na istom stupnju raščlambe koji istodobno pripadaju širem pojmu čine red. Članovi jednog reda istoredni su pojmovi, a međusobno su u odnosu istorednosti.
Izdanje (engl. edition) sve kopije nekog dokumenta otisnute prema istom slogu ili primjerku koji je služio kao matrica. Svi primjerci određene jedinice što ih je objavio određeni nakladnik ili skup nakladnika proizvedeni s iste matrice. Ako su ti uvjeti ispunjeni, promjena identiteta tijela ili tijela odgovornih za raspačavanje jedinice ne uvjetuje promjenu izdanja.
Izvor informacija (izvor poruka, engl. information source, message source) dio komunikacijskog sustava kojemu se pripisuje nastajanje informacija, mjesto na kojemu korisnik može dobiti određenu informaciju i zadovoljiti svoju informacijsku potrebu. To mjesto može biti osoba, institucija ili dokument. Izvori mogu biti primarni, sekundarni ili tercijarni, ovisno o informacijama koje sadrže (v. primarni, sekunadarni i tercijarni dokument).
izvor poruka -> izvor informacija
Izvorna građa (izvorni materijal, engl. source material, primary sources, original sources) osnovna mjerodavna građa za neki predmet koja služi za izradu drugih pisanih radova (v. primarni dokument).
Izvorni dokument (originalni dokument, engl. source document, original document) originalni dokument koji sadrži sve detaljne podatke o nekoj raspravi, istraživanju i sl.; dokument iz kojega su izvađeni podaci (v. izvorna građa).
izvorni materijal -> izvorna građa
Jedinica (engl. item, entry) dokument, skup dokumenata ili dio dokumenta u bilo kojem fizičkom obliku koji se smatra cjelinom i čini osnovu za jedan jedini bibliografski opis; skup podataka što prikazuju neki dokument u jednoj datoteci, tj. u katalogu, bibliografiji ili kazalu. Svaka jedinica sadrži: a) odrednicu, tj. riječi koje u datoteci (katalogu, bibliografiji, kazalu) određuju mjesto te jedinice, b) opis (bibliografski opis, kataloški opis), tj. skup podataka za identifikaciju tog dokumenta (v. kataloška jedinica, jedinica kazala, bibliografska jedinica).
Jedinica bibliotečne građe (engl. item) označava dokument, skup dokumenata ili dio nekog dokumenta u bilo kakvom materijalnom obliku koji se smatra samostalnom jedinicom i koji je osnova pojedinoga bibliografskog opisa.
Jedinica kazala (redalica, engl. index entry) osnovni element kazala kojim se određuje mjesto nekog podatka u određenom dokumentu (v. kataloška jedinica, bibliografska jedinica).
Jedinstvena odrednica (engl. unit entry) utvrđeni oblik imena neke fizičke osobe ili korporativnog tijela pod kojim se u abecednom katalogu okupljaju sve glavne kataloške jedinice dokumenata u kojima se ta osoba javlja kao autor, te sve sporedne, analitičke i skupne kataloške jedinice koje se izrađuju za tu osobu ili korporativno tijelo.
Jedinstveni kataloški listić (engl. unit card) temeljni kataloški listić koji sadrži sve podatke potrebne da se određeni dokument identificira; dodavanjem odgovarajućih odrednica umnoženi primjerci takva listića mogu se koristiti kao višestruki kataloški listići.
Jezik za indeksiranje (engl. indexing language) umjetni jezik koji se u dokumentacijskim susta-vima upotrebljava za indeksiranje i pretraživanje dokumenata; jezik za indeksiranje je kvazisinonim za dokumentacijski jezik (v. deskriptorski jezik).
kalendar -> almanah
Karakteristika (oznaka, svojstvo, engl. characteristic) za određivanje pojmova i utvrđivanje odnosa među njima osobito su važne karakteristike pojmova. Pod karakteristikama pojmova razumijevaju se ona jasno primjetna i utvrđena obilježja predmeta koji se uzimaju u obzir pri analizi pojedinih pojmova. Karakteristike se dijele na klasifikacijske i sporedne.
Katalog (engl. catalogue) sređeni popis dokumenata u nekoj zbirci; sekundarni dokument koji popisuje i opisuje trajno ili privremeno okupljene dokumente; skup kataloških jedinica o dokumentima u zbirci ili zbirkama razvrstanih prema nekim pravilima koja omogućuju njihovo pretraživanje. Katalog sadrži bibliografski opis i obavijesti dostatne za pristup dokumentima. Razdioba kataloga moguća je prema različitim kriterijima; prema obliku, katalozi mogu biti u obliku registra, u obliku knjige i na listićima; prema načinu raspoređivanja građe, razlikuju se formalni (autorski, topografski) i stvarni (stručni, predmetni, ukršteni) katalozi; prema obujmu, katalozi se dijele na opće i specijalne; prema namjeni na javne i interne kataloge.
Katalogizacija (engl. cataloguing) priprema kataloških jedinica i održavanje kataloga; skup poslova popisivanja i opisivanja dokumenata te stvaranja kataloga. Katalogizacija se obavlja prema utvrđenim i važećim pravilima koja vrijede za određeni tip knjižnica ili za sve knjižnice u jednom zemlji.
Katalogizacija u publikaciji - CIP (engl. cata-loguing in publication, prenatal cataloguing, cataloguing in source) priprema kataloških podataka o nekom dokumentu kako bi se oni pojavili u samom dokumentu istodobno s njegovim objavljivanjem (v. indeksiranje na izvoru).
Kataloška jedinica (engl. catalogue entry) osnovni element bibliotečnog kataloga. Daje podatke o određenoj publikaciji, o kojoj drugoj jedinici bibliotečne građe ili o skupini takvih jedinica; ovisno o tome, kataloška jedinica može biti glavna, sporedna, analitička i skupna kataložna jedinica, ili opća uputnica). U katalogu izrađenom na listićima kataloške se jedinice nazivaju i kataloškim listićima.
Kategorija (engl. category) rezultat diobe univerzalnih pojmova na opće dijelove, u načelu primjenjive na sva predmetna područja. To su: operacija, materija, prostor, vrijeme, svojstvo itd.
Kazalo (indeks, engl. index) sekundarni dokument sa sređenim popisom odabranih naziva koji se pojavljuju u nekom dokumentu, s uputom na mjesto u tom dokumentu; sređeni popis uputa na sadržaje neke datoteke ili dokumenta, zajedno s uputnicama za identifikaciju ili lokaciju tih sadržaja. Kazalo može biti samostalan dokument, jedan njegov dio ili dodatak nekom dokumentu (v. abecedno kazalo, kumulativno kazalo, kazalo citata, sistematsko kazalo, kazalo periodike, konkordancija).
Kazalo citata (indeks citata, engl. citation index) kazalo citiranih dokumenata u kojemu se daje pregled svih citiranih dokumenata u već publiciranim radovima s određenog područja. Postupak praćenja lanca citata može se organizirati kao kazalo autora i/ili naslova kojima su pridružene sve reference citirane u nekom radu; međutim, reorganizacijom tih podataka (ako se svaki citirani rad uzme kao odrednica) mogu se dobiti pregledi svih radova koji u određenom razdoblju citiraju nekog autora (ili neki naslov). Takvi se pregledi nazivaju indeksima citata. Eugene Garfield osnovao je Institute for Scientific Information, Philadelphia, koji od 1961. publicira (kvartalne i kumulativne godišnje) indekse citata za znanstvenu literaturu pod nazivom Science Citation Index (SCI), a potom i Social Science Citation Index (SSCI). Podaci za te indekse obraduju se kompjutorski i podloga su mnogim bibliometrijskim istraživanjima, analizama citiranosti autora, članaka i časopisa, te umrežavanju znanstvene literature, razvoju znanstvenih područja itd.
klasa -> razred
Klasificiranje (stručno raspoređivanje, označivanje struke, engl. classifying) pripisivanje indeksnih oznaka iz klasifikacijskog sustava podacima ili dokumentima kako bi se olakšalo njihovo indeksiranje i raspoređivanje; proces indeksiranja prema nekom stručnom (klasifikacijskom) rasporedu (v. automatsko klasificiranje).
Klasifikacija (engl. classification) razvrstavanje pojmova u razrede i njihove poddiobe radi predočivanja semantičkih odnosa medu pojmovima; razredi se prikazuju pomoću notacija (v. sustav za označivanje). Klasifikacijski sustav je dokumentacijski jezik za strukturno prikazivanje dokumenata ili podataka pomoću notacijskih simbola i odgovarajućih naziva koji omogućuju pristup klasificiranom predmetu, ako je potrebno, i pomoću abecednog kazala.
Klasifikacijska karakteristika (engl. characteristic of division, generic characteristic) karakteristika pojma kojom se koristimo za razdiobu samog pojma na nekoliko podređenih pojmova, odnosno koja služi za definiranje pojma ili utvrđivanje odnosa medu pojmovima (tj. za klasifikaciju pojmova). Podjela klasifikacijskih karakteristika uvjetovana je predmetom klasifikacije, ali i postavljenim ciljem. Na pragmatičnoj razini obično se razlikuju tri vrste klasifikacijskih karakteristika: a) karakteristike svojstava (inherentne), kojima se utvrđuje neki atribut za stvar, b) karakteristike odnosa (relacijske), koje određuju neki odnos između dva pojma, c) funkcionalne karakteristike, koje pokazuju predmet u njegovoj funkcionalnoj vezi s drugim predmetima (v. ekvivalentne karakteristike).
Klasifikacijska shema (engl. classification sheme) konceptualna shema koja je podloga klasifikacijskom rasporedu; sistematizirani popis naziva koji služe za opisivanje i svrstavanje predmetnog sadržaja dokumenata, a ponekad i samih dokumenata na jedinstveni način. Nazivi su sređeni u hijerarhijsku strukturu. Za prikazivanje elemenata strukture obično se upotrebljava poseban sustav označivanja (v. klasifikacijski sustav).
Klasifikacijska struktura tezaurusa (engl. classificatory structure of thesaurus) sveukupnost pojmova za pohranjivanje i pretraživanje informacija prikazanih odobrenim nazivima (tj. deskriptorima) i odnosima među pojmovima. Struktura pojmova neovisna je o mehaničkim i automatskim pomagalima što se upotrebljavaju u sustavima za pohranjivanje i pretraživanje informacija (v. klasifikacijski sustav).
klasifikacijske tablice -> klasifikacijski raspored
Klasifikacijski raspored (klasifikacijske tablice, engl. classification schedule, classification table) sustavno grupiranje pojmova u razrede, skupine i podskupine, prikazano nekim sustavom za označivanje (v. pomoćne tablice, klasifikacijski sustav, klasiflkacijska shema).
Klasifikacijski sustav (engl. classification system); klasifikacijski su sustavi vrsta dokumentacijskih jezika koji grupiraju pojmove u razrede (klase), koristeći se najčešće hijerarhijskim odnosima (generičkim odnosima) da bi se uspostavili odnosi između razreda. Uobičajena je podjela klasifikacijskih sustava na univerzalne, specijalizirane i orijentirane prema zadatku. Najpoznatiji su univerzalni klasifikacijski sustavi: Deweyeva decimalna klasifikacija (Dewey Decimal Classification - DDC), Univerzalna decimalna klasifikacija (UDK), BSO (Broad System of Ordering - sustav širokog razvrstavanja), Međunarodna patentna klasifikacija (IPC) itd. (v. klasifikacijska struktura, klasifikacijska shema, hijerarhija).
Ključna riječ (engl. keyword, keyterm) riječ ili grupa riječi, obično prema prirodnom redu riječi, uzeta iz naslova ili teksta dokumenta, a označava njegov sadržaj i omogućuje njegovo pretraživanje (v. deskriptor, predmetna odrednica, uniterm, indeksna oznaka).
Knjiga (engl. book) omeđena publikacija koju tvori skup međusobno povezanih listova na kojima je napisan neki tekst (ili reprodukcije grafičkih djela), obično ukoričena i tiskana kao cjelina. Prema UNESCO-voj preporuci "knjiga je tiskana publikacija koja ne izlazi povremeno i koja sadrži najmanje 49 stranica ne brojeći korice".
Knjižnica (biblioteka, engl. library) svaka organizirana zbirka tiskanih knjiga i serijskih publikacija ili bilo kojih drugih grafičkih ili audiovizualnih dokumenata; organizacija ili dio organizacije čiji je glavni cilj stvaranje knjižnice (zbirke dokumenata), njezino održavanje te davanje na korištenje takvih dokumenata koji mogu zadovoljiti informacijske, znanstvene, obrazovne ili kulturne potrebe korisnika. Prema vrsti korisnika i strukturi fondova postoji više vrsta knjižnica: nacionalne, visokoškolske, specijalne, narodne, školske.
kolekcija -> zbirka
Kolofon (engl. colophon) podatak na kraju publikacije, koji obavještava o objavljivanju ili o tisku, a u nekim slučajevima daje i druge bibliografske obavijesti.
Komunikacijski format (engl. communication format) format za razmjenu podataka. Danas postoji velik broj raspoloživih softverskih paketa za obradu podataka u knjižnicama i dokumentacijskim centrima; paralelno s njihovim razvojem i primjenom predlažu se standardizirani komunikacijski formati za razmjenu podataka između različitih informacijskih centara. Na području bibliotekarstva i dokumentacije najviše napora za razvoj komunikacijskih formata strojnog zapisa bibliografskih podataka ulažu međunarodne organizacije (UNESCO, IFLA, ICSU); predloženi su komunikacijski formati UNISIST/RM (format za strojno čitljiv bibliografski opis, Unesco, 1974), UBC/UNIMARC (format za univerzalno strojno čitljivo katalogiziranje, IFLA, 1977), CCF (zajednički komunikacijski format, Unesco, 1984). Prvi format namijenjen je razmjeni bibliografskih podataka između službi što se bave indeksiranjem i izradom sažetaka, drugi razmjeni između (nacionalnih) biblioteka odnosno bibliografskih centara, a treći razmjeni podataka između specijalnih knjižnica odnosno dokumentacijskih centara.
konjunkcija -> logički produkt
Konkordancija (engl. concordance) kazalo svih riječi, naziva ili fraza što se javljaju u nekom tekstu ili opusu nekog autora.
Konotativno značenje (engl. connotative meaning) pojmovi pripisani znacima uz postojeće konvencionalno značenje; drugotno, (subjektivno) značenje pridano prvotnome, "objektivnom".
Konsolidacija (engl. consolidation) proces stapanja, sažimanja, vrednovanja, analiziranja i sintetiziranja informacija ili podataka o određenom predmetu sakupljenih iz raznih primarnih i sekundarnih izvora informacija. Njime se dobivaju tercijarne informacije u obliku kompendija, pregleda, izvještaja-prikaza stanja itd. Naziva se i analitičkom obradom informacija (v. tercijarni dokument).
kontinuacija -> publikacije u nastavcima
Konvencionalni znak (engl. conventional sign) znak koji se interpretira pomoću poznatih konvencija; konvencionalni znakovi su oni za koje je između korisnika dogovorena funkcija označivanja i funkcija značenja. Zato se konvencionalni znakovi dijele na opisne znakove i znakove utjecaja, tj. na simbole (oznake) i na signale.
Konvencionalno značenje (denotativno značenje, engl. conventional meaning, denotative meaning) pojmovi pripisani znakovima pomoću konvencija; eksplicitno značenje riječi ili znakova (v. konotativno značenje).
Konzistenicija indeksiranja (engl. inter-indexer consistency) mjerilo usuglašenosti raznih rezultata indeksiranja za isti dokument istim dokumentacijskim jezikom. Konzistencija indeksiranja iskazuje se odnosom između usuglašeno dodijeljenih indeksnih oznaka (deskriptora) prema ukupnom broju dodijeljenih indeksnih oznaka (deskriptora).
Kooperativna katalogizacija (engl. co-operative cataloguing, shared cataloguing) suradnja između knjižnica i /ili bibliografskih centara u pripremi bibliografskih opisa dokumenata da bi se izbjeglo dupliciranje poslova. Na međunarodnom planu kooperativna katalogizacija teži univerzalnoj bibliografskoj kontroli (v. centralizirana katalogizacija).
Koordinirano indeksiranje (sustav koordiniranog sastavljanja kazala, engl. co-ordinate indexing) metoda kojom se sadržaj predmeta indeksiranja određuje ili opisuje indeksnim oznakama istog ranga, koje se u pretraživanju mogu kombinirati (v. semantičko razlaganje).
Kritički prikaz (engl. critical review) pisani pregled, vrednovanje i sintetiziranje novopubliciranih dokumenata. Opisni sažeci (informativni i indikativni sažetak) prikazuju sadržaj dokumenata bez ocjene, a pri kritičkom se prikazu osim toga zahtijeva i eksplicitni stav prikazivača (tj. ocjena). Kritički prikaz je prijelazni oblik prikaza ka recenziji (v. sažetak).
Kronološki red (kronološki poredak, engl. chronological order, chronological filing order) razvrstavanje jedinica u neku datoteku prema datumu, tj. prema njihovu vremenskom slijedu (v. abecedni red, abecedno-sistematski red, sistematski red).
Kumulativna bibliografija (engl. cumulative bibliography) bibliografija koja nastaje spajanjem bibliografske grade iz već objavljenih bibliografija; pregledi bibliografske grade za veća razdoblja uobičajeni su za tekuće bibliografije od kojih se stvaraju kvartalne, polugodišnje, godišnje ili višegodišnje kumulativne bibliografije.
Kumulativno kazalo (engl. cumulative index) kazalo koje se stalno dopunjava i obnavlja dodavanjem novih jedinica već postojećima, tako da se broj jedinica stalno povećava. Na primjer, mjesečna ili kvartalna kazala u časopisima mogu se kumulirati u jednogodišnja ili petogodišnja kazala (tako ISI za "Science Citation Index", "Social Science Citation Index" objavljuje jednogodišnja i petogodišnja kumulativna kazala).
Kvazisinonim (engl. quasi-synonim) naziv koji ima različit oblik ali slično značenje s nekim drugim nazivom i koji se zbog nekih posebnih razloga može smatrati sinonimom (istoznačnicom) tog drugog naziva; dvije su riječi A i B kvazisinonimi (ili sinonimi u dokumentacijskom smislu) ako se može tvrditi da dokument indeksiran sa B može biti indeksiran i sa A.
Kwac-indeks (engl. KWAC index - Key Word and Context Index) KWOC (Key Word out of Context) indeks s naslovom citiranim svaki put u cijelosti (v. kazalo, KWOC- i KWIC-indeks).
Kwic-indeks (engl. KWIC index - Key Word in Context Index) kazalo bibliografskih jedinica stvoreno pomoću kompjutora, popis ključnih riječi iz naslova obično sređen abecednim redom. Ključne riječi prikazane su tako da korisnik lako može vidjeti koje im riječi neposredno prethode ili slijede nakon njih u naslovu.
Kwoc-indeks (engl. KWOC index - Key Word Out of Context Index) kazalo ključnih riječi izvan konteksta. Kazalo stvoreno pomoću kompjutora u kojemu su ključne riječi popisane neovisno o njihovu kontekstu.
Lanac (ljestvica, engl. chain) hijerarhija razreda u kojoj je svaki razred osim prvoga nadređen sljedećemu; hijerarhija pojmova (s rastućim opsegom, a smanjujućim sadržajem) u kojoj je jedan pojam uvijek nadređen nekom drugom (s izuzetkom najnižeg pojma), što tvori ljestvicu (lanac - v. nadređenost, podređenost).
Lančano indeksiranje (engl. chain indexing, chain procedure) metoda sastavljanja abecednog i predmetnog kazala u kojoj svaki dio odrednice u sistematskom katalogu služi i kao redalica (v. fasetna klasifikacija).
Leksikon (engl. lexicon) rječnik koji abecednim redom, osim prikaza značenja riječi, sadrži i imena istaknutih osoba, organizacija, geografskih objekata, te informacije znanstvenoga, povijesnog, tehnološkog i sl. karaktera. Leksikoni su vrsta enciklopedijskih rječnika čije su definicije i tumačenja sažetiji od enciklopedijskih (v. enciklopedija).
Linearno označivanje (linearna notacija, engl. linear notation, ordinal notation) označivanje što se koristi oznakama razreda (indeksnim oznakama) za utvrđivanje reda između razreda (struka), a da se ne iskazuju njihovi međusobni odnosi.
Logička odluka (engl. logical decision) izbor ili mogućnost izbora jedne od alternativa prema (unaprijed) zadanim uvjetima.
Logička razlika (disjunkcija, ILI-operacija, engl. logical diference, disjunction, OR operation) ako postoje dva razreda A i B, onda se logička razlika A - B sastoji od svih elemenata što pripadaju razredu A, ali ne i razredu B; Booleova operacija čiji rezultat ima Booleovu vrijednost nula (0) ako i samo ako svi operandi imaju vrijednost nula (0).
logički odnos -> generički odnos
Logički produkt (presjek, konjunkcija, I-operacija, engl. logical product, intersection, conjunction, AND operation) ako postoje dva razreda A i B, logički produkt AB sastoji se od zajedničkog dijela razreda A i B; Booleova operacija čiji rezultat ima Booleovu vrijednost jedan (1) ako i samo ako svi operandi imaju Booleovu vrijednost jedan (1).
Logički zbroj (engl. logical sum) ako postoje dva razreda A i B, logički zbroj A + B sastoji se od svih elemenata što pripadaju ili razredu A ili razredu B, ili oboma.
Lukasiewiczeva notacija -> prefiksna notacija
ljestvica -> lanac
ljetopis -> godišnjak
Makrotezaurus (engl. macrothesaurus) tezaurus čiji sadržaj pokriva široko predmetno područje na prilično općoj razini određenosti; tezaurus sastavljen od generičkih naziva, porijeklom iz različitih područja znanja, koji pruža svakom pojedinom području skup dopunskih naziva potrebnih za široko indeksiranje onog dijela svakog dokumenta koji se odnosi na susjedno područje.
Međubibliotečna suradnja (engl. library cooperation) svaka djelatnost između dvije ili više knjižnica radi unapređenja i razvijanja bibliotečnog poslovanja, uporabe fondova ili usluga korisnicima.
Memorija (spremnik, engl. store) funkcijska jedinica digitalnog računskog sustava koja prima, čuva i predaje digitalne podatke. (Memorije te vrste mogu se nazivati digitalnim ako treba napraviti razliku od analognih memorija.)
Metajezik (engl. metalanguage) jezik kojim se opisuje neki drugi jezik.
Miješano označivanje (miješana notacija, engl. mixed notation) označivanje u kojemu se upotrebljavaju različite vrste oznaka (npr. stručno označivanje slovima i brojkama).
mjesni katalog -> inventarni katalog
mješovita klasifikacija - ukrštena klasifikacija
mlađi naziv -> podređeni naziv
monografija -> omeđena publikacija
Morfološko razlaganje (engl. morphological factoring, lexicological factoring) raščlamba jednog složenog naziva ili kombinacije riječi na njihove sastavne dijelove; razlaganje pojma koji je prikazan složenicom ili skupom riječi tako da se taj skup riječi razbije na sastavne dijelove. Ako se te riječi ponovo kombiniraju, one postaju prvobitni pojam samo kada se morfološko razlaganje podudara sa semantičkim razlaganjem, npr: PSIHOLOGIJA IVOTINJA = IVOTINJE + PSIHOLOGIJA
Mreža deskriptora (engl. descriptor network) sveukupnost odnosa između deskriptora što su označeni pomoću uputa u glavnom dijelu tezaurusa (v. klasifikacijska struktura).
Nabava dokumenata (engl. acquisition) rad na popunjavanju i ažuriranju fondova knjižnice, dokumentacijske ili informacijske službe; postupak nabave obuhvaća utvrđivanje potrebnih dokumenata, odabir odgovarajućih izvora za nabavu dokumenata te narudžbu. Dokumenti se mogu nabaviti kupovinom, poklonom ili razmjenom, a u određenim knjižnicama i zaprimanjem obaveznog primjerka.
Nacionalna bibliografija (narodna bibliografija, engl. national bibliography) bibliografija koja je u izboru bibliografskih jedinica ograničena na djela jednog jezika, i/ili jednog naroda i/ili jedne države.
Nacionalna informacijska politika (engl. national information policy) skup odluka koje donosi vlada putem odgovarajućih zakona i odredaba kako bi usmjerila ravnomjeran razvoj djelatnosti protoka i razmjene informacija, a radi zadovoljavanja informacijskih potreba zemlje. Nacionalna informacijska politika zahtijeva osiguranje konkretnih sredstava za svoje provođenje (financijskih, kadrovskih, institucionalnih) (v. informacijska politika).
Nacionalna knjižnica (engl. national library) knjižnica koja je odgovorna za prikupljanje i čuvanje primjeraka svih važnih publikacija objavljenih u zemlji. Ona obično djeluje i kao depozitarna knjižnica. Često obavlja i neke od ovih funkcija: izrađuje tekuću nacionalnu bibliografiju i retrospektivne bibliografije; prikuplja i ažurira velike i reprezentativne zbirke strane literature koje sadrže i dokumente o zemlji u kojoj se i sama nalazi; djeluje kao nacionalni bibliografski informacijski centar; održava centralni katalog i sl.
Nadređeni naziv (viši naziv, stariji naziv, engl. superordinate term, broader term) naziv u nekom hijerarhijskom odnosu koji predstavlja nadređeni pojam; u generičkom odnosu nadređeni naziv označava genus (razred), a u partitivnom odnosu označava cjelinu predmeta ili pojma.
Nadređeni pojam (engl. superordinate concept); pojam je nadređen ako ima nekoliko podređenih pojmova koji su ustanovljeni razdiobom, tj. ako ima neku generičku (rodnu) karakteristiku koju podređeni pojmovi nemaju. Nadređeni pojam viši je pojam većeg opsega a manjeg sadržaja u odnosu prema podređenom pojmu.
Nadređenost (engl. superordination) pojam ili razred koji ima hijerarhijski podređene pojmove ili razrede; nadređenost znači da je jedan pojam širi pojam nekom užem pojmu (v. hijerarhijski odnos).
Nakladnička cjelina (serija, engl. series) skup publikacija međusobno povezanih činjenicom da svaka od njih osim svoga glavnog stvarnog naslova ima i skupni naslov koji povezuje cijeli skup. Nakladnička cjelina može, ali ne mora, biti numerirana.
Narodna knjižnica (pučka knjižnica, engl. public library) knjižnica koja po pravilu pokriva sva područja znanja, služi lokalnom stanovništvu a korištenje njome je besplatno ili uz minimalnu članarinu. Može biti namijenjena svim kategorijama korisnika ili posebnim grupama korisnika, npr. djeci, bolesnicima ili kažnjenicima.
Naslov (stvarni naslov, engl. title) naziv karakterističan za neki dokument ili djelo, tj. skup podataka koji obavještava o sadržaju i karakteru djela što ga publikacija ili druga jedinica bibliotečne građe sadrži. Publikacija obično ima više stvarnih naslova, na primjer na omotu, na naslovnoj stranici, na hrptu itd., a ti stvarni naslovi mogu međusobno biti istovjetni ili se jedan od drugoga mogu razlikovati (v. glavni stvarni naslov, usporedni stvarni naslov, podnaslov).
Naslovna stranica (engl. title page) stranica koja se obično nalazi na početku publikacije, a pruža najpotpunije podatke o publikaciji i o djelu (djelima) što ih sadrži; po pravilu, ona je najpotpuniji izvor podataka o stvarnom naslovu, odgovornosti, izdavanju (tj. o impresumu ili samo o njegovu dijelu). Kad su elementi koji se obično nalaze na naslovnoj stranici, bez ponavljanja, podijeljeni na dvije suprotne stranice, obje se smatraju jedinstvenom naslovnom stranicom.
Naslovni list (engl. title sheet) list na kojemu je otisnuta naslovna stranica publikacije; "naslovni listovi knjige" prvi su tiskani listovi knjige. Najčešće se sastoje od dva lista koji se obično zovu "naslovni list" i "prednaslovni list" (preliminarije); međutim, knjiga može imati i samo jedan naslovni list ili više od dva naslovna lista. Naslovni su listovi osnova za bibliografski opis i važni su za citiranje dokumenata. Trgovina knjigama, bibliotekarstvo i dokumentacija uvelike ovise o potpunosti i točnosti naslovnih listova. Zato svaki (tiskani) dokument mora imati najmanje jedan naslovni list, sa svim potrebnim podacima za te namjene.
naučna biblioteka -> znanstvena knjižnica
Naziv (termin, engl. term) oznaka nekog pojma; riječ ili skup riječi što označava točno određeni pojam (v. ime, kvazisinonim, složenica, odobreni nazivi, stručni naziv, deskriptor, nedeskriptor).
Nedeskriptor (engl. non-descriptor) tezauruski naziv koji označava pojam, ali koji nije dopušten za indeksiranje; nedeskriptor je neodobreni naziv uz koji obično stoji dodatna uputa na deskriptor koji treba upotrijebiti.
Nevidljivi COLLEGE (engl. invisible college) sustav neformalne komunikacije (izravne komunikacije, osobnog dopisivanja ili telefoniranja) između eksperata, a radi razmjene najnovijih informacija važnih za njihovo područje. Termin je uveo Derek de Solla Price (1963) da označi onu grupu vrhunskih znanstvenika i stručnjaka koji se međusobno poznaju, razmjenjuju informacije, objavljuju najviše radova i tvore "istraživački front".
niz publikacija -> periodična publikacija, pu-blikacije u nastavcima
niži pojam -> podređeni pojam
Nomenklatura (engl. nomenclature) općenito, skup ili popis naziva koji se rabi u nekoj grani znanosti, umjetnosti, tehnike i dr. Nomenklatura je sustav imena ili imena razreda koji se koristi u pojedinim predmetnim područjima, npr. u biološkoj sistematici, anatomiji, kemiji. Takvi sustavi naziva zovu se nomenklature i s njihovim se elementima (imenima razreda) postupa kao s imenima (tj. kao s individualnim stvarima). Nomenklaturom se također nazivaju popisi naziva koji su službeno prihvaćeni za određeno područje, grupu predmeta, postupak i sl.
notacija -> označivanje
notacijski sustav -> označivanje
Novine (engl. newspaper) periodika što izlazi u kraćim vremenskim razmacima, najčešće dnevno, obično nije ograničena svojim sadržajem na određeno predmetno područje, a donosi najnovije informacije o tekućim događajima, često s komentarom (v. bilten).
Obavijest (informacija, engl. information) značenje koje se pridružuje podacima uz pomoć poznatih konvencija što se koriste za njihovo interpretiranje (ISO/TC97); osnovni fenomen proučavanja informacijske znanosti, primitivni pojam koji je teško definirati. Ne postoji općeprihvaćena definicija obavijesti jer se obavijest definira različito: kao opći komunikacijski fenomen (K. W. Otten), kao svojstvo materije (objektivna, subjektivna i idealna informacija), kao značenje (semantička obavijest), kao događaj (A. D. Pratt), kao reducirana neizvjesnost (G. Wersig, H. Stachowiak, M. C. Yovits), kao znanstvena činjenica (A. I. Mihajlov, A. J. Černji, R. S. Giljarevski), kao surogat znanja (J. Farradane), kao struktura (B. C. Brookes, N. J. Belkin) itd. Ne postoji konzistentna podjela informacija, ali su se uvriježile podjele prema: sadržaju (primarne, sekundarne, tercijarne obavijesti), obliku (pismena, dokumentarna, numerička, grafička, govorna, vizualna obavijest), području primjene (industrijska, privredna, tehnička, znanstvena, znanstveno-tehnička), mjestu primjene (ulazna, izlazna obavijest), obuhvatu (tematska, pregledna, referativna) itd.
Oblik znaka (engl. form) fizička manifestacija znaka; materijalizirani, opažljivi (vidljivi, slušni, taktilni) dio znaka (v. format, značenje).
Odnos (relacija, engl. relation) intelektualna veza između dva ili više elemenata (v. odnos među pojmovima).
odnos cjelina : dio -> partitivni odnos
odnos ekvivalencije -> odnos istoznačnosti
Odnos istoznačnosti (odnos ekvivalencije, engl. equivalence relation) odnos između termina koji upućuje na to da se oni mogu upotrebljavati kao ekvivalenti, tj. kao istoznačnice (v. sinonimi). Odnosi istoznačnosti ili supstitucije uz razne sinonime ili kvazisinonime jednog pojma (na prirodnom jeziku) upućuju na odgovarajući jedinstveni deskriptor u dokumentacijskom jeziku. Ti odnosi omogućuju korisnicima, npr. tezaurusa, da pronađu točne deskriptore polazeći od pojmova na prirodnom jeziku; odnosno, ti odnosi za svaki deskriptor preciziraju skup sinonima i kvazisinonima. Za označavanje spomenutih odnosa u tezaurusima se rabe sljedeći simboli:
USE odn. UP u značenju: upotrijebi
UF odn. UZ u značenju: upotrijebljen za.
Primjer: OBAVIJEST UZ poruka poruka UP OBAVIJEST
Odnos između razreda (engl. class relation) odnos između najmanje dva razreda (v. hijerarhijski odnos, paradigmatski odnos, sintagmatski odnosi, odnos medu pojmovima).
Odnos među pojmovima (pojmovni odnos, engl. conceptrelation) odnos između najmanje dva pojma. Odnosi između pojmova uspostavljaju sustave pojmova. Obično između svaka dva pojma jednog sustava postoji samo jedan pojmovni odnos. Za terminološki rad posebno su važni hijerarhijski odnosi (nadređenost, podređenost, istorednost i pridruženost), iako postoje i drugi odnosi koji se mogu primijeniti pri izradi sustava pojmova (v. odnos).
Odnos sličnosti (engl. similarity relation) odnos među pojmovima koji se zasniva na nekoj vrsti fizičke sličnosti, tj. odnos među pojmovima koji se utvrđuje na temelju sličnosti stvari.
Odnos suprotnosti (antonimija, engl. antonymic relation) odnos među pojmovima u kojemu je jedan pojam suprotan drugome (npr. antonim za lijep glasi ružan) (v. odnos istoznačnosti).
Odnos uključivanja (engl. inclusive relation) analitički odnos koji upućuje na to da jedan naziv označava nešto što je dio neke cjeline predočene nekim drugim nazivom (v. partitivni odnos).
Odobreni naziv (dopušten termin, engl. permitted term) naziv čija je uporaba kao sinonima ili kvazisinonima nekog povlaštenog naziva dopuštena standardom; nazivi koji su u tezaurusu dopušteni za indeksiranje zovu se deskriptori.
Odrednica (engl. heading) riječ ili fraza koja se nalazi u glavi kataloške jedinice, a služi za označivanje i pretraživanje u nekom katalogu, bibliografiji ili kazalu (v. stručna oznaka, predmetnica, pododrednica).
Ogledni primjerak (engl. advance copy) primjerak publikacije koji se pojavi prije nego što se izdanje pusti u prodaju, a radi prikaza, obavještavanja ili zbog drugih razloga.
Omeđena publikacija (monografija, engl. monographic publication) publikacija koja sadrži tekst i/ili ilustracije u obliku čitljivu golim okom, a potpuna je ili u jednom svesku, ili se namjerava upotpuniti u omeđenom broju svezaka).
Opća faseta (engl. common facet) faseta koja je zajednička svim predmetima jednog predmetnog područja.
Opća poddioba (opća podskupina, engl. common subdivision) opća kategorija koja se može primijeniti na mnoge razrede; pomoćne tablice koje se mogu primijeniti na sve glavne tablice neke klasifikacije (npr. geografska poddioba, poddioba oblika, poddioba jezika, kronološka poddioba).
Opća uputnica (engl. general reference) uputnica koja s jedne odrednice upućuje na drugu (npr. s jednog oblika imena, naziva ili predmeta na drugi), pod kojom bi se mogla naći tražena jedinica ili građa.
opći katalog -> centralni katalog
Opći naziv (opći termin, engl. general term) naziv iz govornog jezika koji se i u mnogim stručnim jezicima upotrebljava s jednakim značenjem.
Opis dokumenta (engl. document description) sadrži sve podatke o nekom dokumentu koji mogu biti važni za neki dokumentacijski sustav, a obično se sastoji od bibliografskog opisa i opisa sadržaja na temelju analize dokumenta, izrade sažetka i/ili kazala (v. dokumentacijska jedinica).
originalni dokument -> izvorni dokument
Osnovna kategorija (fundamentalna kategorija, engl. fundamental category) kategorija primjenjiva na sva područja znanja. Osobna odrednica (engl. forename entry) odrednica koju tvori ime neke fizičke osobe. Posebno se upotrebljava kada je riječ o svecima, suverenima, vladarima, papama i ostalim osobama koje su poznate samo svojim imenom (a ne i prezimenom - v. autorska odrednica).
Označivanje (notacija, sustav za označivanje, engl. notation, notation system) skup oznaka (simbola) i pravila za njihovu uporabu, služe za prikazivanje i interpretaciju podataka; umjetni jezik za označivanje odnosa između razreda u klasifikaciji. Za označivanje, posebno strukturalnih odnosa, mogu se koristiti i specijalni znakovi, npr. točke.
oznaka -> simbol, karakteristika, indeksna oznaka
Paradigmatski odnosi (engl. paradigmatic relations) odnosi između pojmova prikazanih strukturom dokumentacijskog jezika, tj. onih koji su određeni prije indeksiranja (v. sintagmatski odnosi).
Partitivni odnos (odnos cjelina - dio, engl. whole - part relation, partitive relation) odnos između pojmova ili razreda u kojemu jedan označava cjelinu, a drugi su elementi cjeline; za partitivni odnos nadređeni pojam, koji odgovara cjelini (ovdje: povezujući pojam), stoji s podređenim pojmom (ovdje: pojam dijela) u takvom odnosu kao kada se cjelina u mislima razloži na svoje dijelove (v. hijerarhijski odnos).
Patent (engl. patent) dokument koji se izdaje izumitelju za isključivo pravo iskorištavanja (proizvodnje, prodaje itd.) izuma za određeni broj godina; patentna literatura sastoji se od specifikacija koje se prilažu patentima i autorskim potvrdama. Patenti se sastoje od opisa bitnih elemenata izuma, naznaka područja primjene, opisa postojećih rješenja srodnih problema te brojnih crteža pojedinih dijelova pronalaska.
Periodična publikacija (periodika, niz publikacija, engl. serial) publikacija koja je tiskana ili izdana u drugom nekom obliku, objavljena u uzastopnim dijelovima, obično s numeričkim i kronološkim oznakama, a započeta s namjerom da se neograničeno nastavi. Periodične publikacije obuhvaćaju časopise, novine, godišnjake (almanahe, shematizme, adresare itd), nizove izvještaja i radove pojedinih ustanova, nizove kongresnih radova i omeđenih publikacija. Periodičnom se publikacijom ne smatraju djela objavljena u uzastopnim dijelovima tijekom razdoblja za koje je unaprijed utvrđeno da će biti ograničeno, iako su tim pojmom obuhvaćeni i nenumerirani nizovi. Periodika u širem smislu katkada obuhvaća i publikacije u nastavcima (serijska izdanja) koja su prijelazni oblik između knjige i časopisa.
Periodična bibliografija (engl. periodical bibliography) bibliografija (obično tekuća bibliografija) koja se objavljuje periodično; bibliografija koja izlazi u manjim ili većim vremenskim razmacima.
periodika -> periodična publikacija
personalna bibliografija -> autorska bibliografija
Pisana riječ (engl. orthographic word, written word) grafički prikaz riječi koji u tekstu počinje i završava bjelinama.
pismohrana -> arhiv
Podatak (engl. data) znakovni prikaz činjenica, pojmova i instrukcija na formalizirani način, pogodan za komuniciranje, interpretaciju i obradu uz pomoć ljudi ili strojeva.
podjela -> distribucija
Podnaslov (engl. subtitle, secondary title, other title information) javlja se uz glavni stvarni naslov i podređen mu je; podnaslovi se također javljaju uz usporedne stvarne naslove, uz varijante glavnoga stvarnog naslova, uz stvarne naslove dijelova jedinice bibliotečne građe i uz stvarne naslove pojedinačnih djela što ih sadrži jedinica bibliotečne građe i koji su im podređeni. Podnaslov opisuje, objašnjava ili dopunjuje stvarni naslov na koji se odnosi, ili pokazuje vrstu, sadržaj itd. dokumenta ili djela, odnosno upućuje na motiv ili povod zbog kojega su proizvedeni.
Pododrednica (engl. subheading, catchword entry) (1) riječ, grupa riječi ili simbol podređen odrednici tako da je pobliže označuje; pomoćni i pojašnjavajući dio odrednice pridodan da raščlani neku zadanu odrednicu; (2) drugi dio ili dalji dio jednog naslova što se upotrebljava kao odrednica (v. predmetna odrednica, stvarna odrednica).
Podređeni naziv (specifični naziv, uži naziv, mlađi naziv, engl. subordinated term, narrower term) naziv koji u hijerarhijskom odnosu označava podređeni pojam; u generičkom odnosu podređeni naziv predočuje pojam koji je dio nekog razreda, a u partitivnom odnosu obilježava dio neke stvari ili pojma.
Podređeni pojam (niži ili subordiniran pojam, engl. subordinate concept) pojam je podređen nekom drugom pojmu ako je to ustanovljeno razdiobom, tj. ako ima specifičnu karakteristiku koju nadređeni pojam nema; podređeni pojam je uži, tj. manjeg opsega, ali većeg sadržaja u odnosu prema nadređenom pojmu.
Podređenost (engl. subordination) pojam ili razred koji ima hijerarhijski nadređene pojmove ili razrede; podređenost znači da je uži pojam obuhvaćen nekim širim pojmom (v. hijerarhijski odnos).
Pohrana podataka (engl. storage) unošenje podataka u memoriju; čuvanje podataka u memoriji.
Pojam (engl. concept, notion) svaka jedinica misli; mentalna slika oblikovana generalizacijom. Misaono obuhvaćanje pojedinačnih stvari vodi do jedinica misli, koje se nazivaju pojmovima. Misli se ostvaruju u pojmovima. Dva su glavna oblika pojmova: pojedinačni i opći. a) Pojedinačni pojmovi nastaju kao rezultat opažanja da stvari pojedinačno postoje duže vrijeme, tj. da tijekom vremena ostaju relativno nepromjenjive (apstrakcija vremena, dijakronijska apstrakcija). Pojedinačni pojmovi su npr. pojmovi pojedinih osoba, organizacija, zemalja, b) Opći pojmovi nastaju kada se misaono obuhvati više pojedinačnih stvari koje imaju zajedničke karakteristike; npr. svi ljudi obuhvaćeni su pojmom "čovjek".
pojmovni odnos -> odnos među pojmovima
pokretna knjižnica ->- bibliobus
Polisem (engl. polyseme) naziv koji ima dva ili više različitih značenja povezanih ili ovisnih jedan o drugome (npr. korijen kao korijen biljke i korijen riječi).
poljska notacija -> prefiksna notacija
Pomoćne tablice (engl. auxiliary tables) stručni raspored koji služi za poddiobu razreda iz glav-ne tablice prema fasetama što se mogu primijenili na sve glavne skupine (razrede) ili grupe razreda.
Popis naziva (popis termina, engl. term list) lista naziva obično poredanih abecednim redom, a prikupljenih radi posebne namjene.
Popisi odobrenih termina (engl. controlled term list, authority list) umjetni jezici koji se primjenjuju za koordinirano indeksiranje, tj. za opisivanje sadržaja dokumenta pomoću termina odabranih iz kontroliranog rječnika. Primjeri tog tipa jezika za indeksiranje su popisi predmetnih odrednica, popisi ključnih riječi i drugi popisi termina za indeksiranje. Svim tim popisima zajedničko je da se ne određuju semantički odnosi između termina za indeksiranje (v. tezaurus).
Popis prinova (bilten prinova, popis novouključenih knjiga, engl. accesion list) periodični popis novih prinova, obično se priprema mjesečno (v. dnevnik prinova).
poredak -> red
Posebni otisak (separat, engl. offprint, separate) otisak ili posebna kopija nekog dijela publikacije (npr. članka, poglavlja, priloga i sl.); uvriježena je praksa da autori članaka u časopisima, priloga u zbornicima itd. dobiju određen broj posebnih otisaka (separata) svojih radova radi razmjene itd.; separati mogu biti i posebno uvezani.
pozicijski prikaz -> strukturni sažetak
Pozicijsko označivanje (pozicijski način pisanja, pozicijski prikaz, engl. positional notation, positional representation), način pisanja prema kojemu je pojam (broj) prikazan pomoću uređenog skupa znakova tako da vrijednost svakog znaka ovisi i o njegovom položaju (mjestu) i o njegovoj vrijednosti.
Pravila za katalogizaciju (engl. cataloguing rules, catalouging code) pravila za sastavljanje kataloških jedinica nekog kataloga.
Predmet u dokumentaciji (engl. subject) svaki pojam ili kombinacija pojmova promatrani kao cjelina; predmet je tema sadržana u dokumentu ili dijelu dokumenta. Iako su predmeti pojmovi, odnosi među predmetima nisu ni logički ni ontološki, već tematski i neovisni su o strukturi pojmova, tj. povezivanje dvaju predmeta ne rezultira novim pojmom kao u logičkim i ontološkim odnosima. Predmetna katalogizacija (engl. subject cataloguing) faza katalogizacije u kojoj se određuju predmetne odrednice (v. indeksiranje).
Predmetna odrednica (predmetnica, predmetna riječ, engl. subject entry, subject heading) odrednica nekog dokumenta koja upućuje na njegov predmet ili predmete; najčešće se sastoji od ključnih riječi uzetih iz naslova ili teksta dokumenta (v. deskriptor, indeksna oznaka).
Predmetna uputnica (predmetna ukrštena uputnica, engl. subject reference, subject cross reference) ukrštena uputnica s jedne predmetne redalice na drugu.
predmetnica -> predmetna odrednica
Predmetno područje (engl. subject field, subject area) ukupnost pojmova ili tema promatranih kao cjelina neke ljudske djelatnosti.
Prefiksna notacija (poljska notacija, Lukasiewiczeva notacija, engl. prefix notation, Polish notation, Lukasiewicz notation) metoda stvaranja matematičkih izraza u kojoj operatori prethode operandima i pokazuju operaciju provedenu s operandima ili među rezultatima. Primjer: Zbroj A i B množi se sa C i prikazuje izrazom: X + ABC.
Prepakiranje informacija (engl. information repackaging) preoblikovanje primarnih informacija iz različitih izvora u tercijarne informacijske proizvode ili usluge izrađene prema zahtjevima određenih grupa korisnika ili pojedinaca; npr. kompiliranje statističkih tablica o određenom predmetu prikupljenim iz različitih statističkih kompendija odnosno stapanje podataka u novu statističku tablicu. Stupanj transformacije može varirati od jednostavnoga grupiranja do potpunog 'prepisivanja' ili prebacivanja na novi medij (npr. audiovizualni) ili na pristupačniji jezik, ovisno o potrebama i značajkama korisnika (v. tercijarni dokument).
presjek -> logički produkt
Pretraživanje (pronalaženje, engl. retrieval) djelatnost, metode ili postupci za pronalaženje informacija iz zbirki ili datoteka; metode i postupci za pronalaženje informacija pomoću danih deskriptora (ključeva ili oznaka), a prema postavljenom zahtjevu korisnika (v. pretraživanje informacija).
Pretraživanje dokumenata (engl. document retrieval) djelatnost, metode ili postupci za pretraživanje dokumenata u nekoj zbirci dokumenata (v. sustav za pretraživanje dokumenata, pretraživanje informacija).
Pretraživanje informacija (pronalaženje informacija, dobivanje informacija, engl. information retrieval) akcija, metode ili postupci pronalaženja određenih informacija iz fonda pohranjenih podataka, npr. u katalogu, indeksu, sekundarnom dokumentu ili kompjutorskoj datoteci. Pretraživanje informacija često razumijeva pretraživanje bibliografskih podataka.
Pretraživanje podataka (engl. data retrieval, fact retrieval) djelatnost, odnosno metode i postupci za pronalaženje željenih podataka ili činjenica u nekoj zbirci ili datoteci (v. sustav za pretraživanje podataka, pretraživanje informacija, pretraživanje dokumenata).
Pridruženi odnos (engl. associative relation, non-hierarchical relation) odnos između pojmova ili razreda koji je nehijerarhijski; pojmovi koji u nekom hijerarhijskom sustavu nisu u odnosu nadređenosti, podređenosti ili istorednosti (v. odnos, hijerarhijski odnos, pridruženost).
Pridruženost (engl. association) kognitivni proces međusobnog povezivanja pojmova; pojmovi u sklopu nekog hijerarhijskog sustava koji jedan drugome nisu neposredno nadređeni, podređeni ili nisu istoredni (v. pridruženi odnos, hijerarhijski odnos).
Prijevod (prevođenje, engl. translation) izvedeni dokument koji u nekom drugom jeziku prikazuje sadržaj jednog teksta; pretvaranje jezičnih jedinica iz jednog jezika u drugi (obično) prirodni jezik, tako da se očuva identičnost sadržaja.
prikaz -> sažetak, recenzija
Primarna bibliografija (engl. primary bibliography) bibliografija za koju su podaci prikupljeni de visu, iz prve ruke, tj. za koju su podaci o bibliografskim jedinicama preuzeti neposredno, uvidom u bibliografsku građu (v. sekundarna bibliografija).
Primarne informacije (engl. primary information) naziv koji se ponekad upotrebljava umjesto naziva primarni dokument, a odnosi se na izvorne informacije, bez obzira na to jesu li zapisane ili nisu. Primarne publikacije (engl. primary publication) publikacije koje sadrže neposredne rezultate znanstvenoistraživačkog rada, tj. nova znanja ili nove interpretacije poznatih ideja i činjenica; po svom obliku primarne su publikacije knjige, časopisi, novine, izvještaji, magistarski radovi, disertacije, serijske publikacije i sl. (v. sekundarne publikacije).
Primarni dokument (engl. primary document) izvorni dokument koji nije rezultat dokumentacijske obrade; dokument u obliku u kakvome ga je pripremio sam autor, tj. originalni nosilac informacije (v. primarne informacije, sekundarni dokument, tercijarni dokument).
Prirodna klasifikacija (engl. natural classification) klasifikacijski sustav u kojemu se inherentne oznake primjenjuju za razdiobe (v. umjetna klasifikacija).
Prirodni jezik (engl. natural language) jezik čija su pravila nastala iz same jezične djelatnosti i unutar nje, tj. čija su pravila implicitna, nastala bez izričitoga prethodnog dogovora sudionika (v. govorni jezik).
Prirodni red riječi (engl. natural word order) razvrstavanje riječi u frazama ili nazivima (što sadrže više od jedne riječi) prema slijedu kojim se upotrebljavaju u govornom jeziku.
Proizvoljni znak (arbitrarni znak, engl. arbi-trary sign) znak za koji je veza između izraza i sadržaja (označitelja i označenoga) nemotivirana pa se uspostavlja konvencijom; npr. znakovi na geografskim kartama, prometni znakovi itd.
pronalaženje -> pretraživanje
Prostorni odnos (spacijalni odnos, engl. spacial relation) pojmovni odnos koji upućuje na položaj stvari u prostoru.
Publikacija (engl. publication) publikacije su (grafičkim postupkom) umnoženi dokumenti distribuirani za javnost. Uobičajena je podjela publikacija prema sadržaju, vremenu i obliku. Prema sadržaju se dijele na primarne publikacije, koje sadrže neposredne rezultate znanstvenoistraživačkog rada, tj. nova znanja ili nove interpretacije poznatih ideja i činjenica (to su periodične publikacije, knjige, izvještaji, disertacije i sl.); sekundarne publikacije, koje sadrže preglede i skraćene prikaze radova objavljenih u primarnim publikacijama (npr. referativni časopisi, specijalizirane bibliografije, enciklopedije, pregledi, kartoteke, bibliografski registri te razne vrste kompilacija i rekapitulacija); tercijarne publikacije, koje se sastoje od različitih vrsta kazala i vodiča do sekundarnih i primarnih dokumenata (npr. tekući indeksi, bibliografije o bibliografijama, adresari, leksikoni, katalozi). Podijelom prema vremenu razlikuju se dvije vrste publikacija: vremenski omeđene publikacije (monografska grada) i vremenski neomeđene publikacije (periodika i kontinuacije). Prema obliku zapisa informacija na dokumentu (mediju), razlikuju se konvencionalne publikacije, kojima je sadržaj zapisan prirodnim jezikom i za korištenje njima nije potrebno nikakvo tehničko pomagalo, te nekonvencionalne publikacije, kojih je sadržaj zapisan umjetnim jezikom, u obliku nekog koda pogodnog za strojno čitanje i interpretiranje (npr. bušena kartica, bušena papirna vrpca, magnetska vrpca, magnetski disk, magnetska kartica, disketa i sl.) ili je pak potrebno neko pomagalo za njihovo korištenje (npr. mikrofilm, mikrofiš i sl.).
Publikacije u nastavcima (niz publikacija, serijska izdanja, kontinuacija, engl. serial) publikacija koja izlazi u zasebnim i sukcesivnim dijelovima, obično ujednačenog formata i pod istim naslovom, s namjerom da se izlaženje nastavi neograničeno; publikacije u nastavcima obično izdaju različite institucije, društva i organizacije u neodređenim vremenskim razmacima, ali pod zajedničkim naslovom ("Radovi", "Izvještaji", "Proceedings", "Records" i sl.); ponekad je teško razlikovati publikaciju u nastavcima od serije knjiga, niza svezaka ili pak časopisa. Publikacije u nastavcima najčešće objavljuju akademije, sveučilišta, znanstvena društva itd., tj. nekomercijalne izdavačke kuće (v. periodična publikacija).
Publikacija u više svezaka (engl. multivolume publication) publikacija u ograničenom broju fizički odvojenih dijelova (različita od publikacije sastavljene od snopića) za koje je poznato da su zamišljeni ili izdani kao cjelina; pojedini dijelovi mogu imati vlastite stvarne naslove i vlastite podatke o odgovornosti.
Razred (klasa, skupina, engl. class) skup elemenata koji imaju najmanje jednu zajedničku oznaku; skup oznaka koji definira neki skup elemenata; podskup koji proizlazi iz razdiobe nekog zadanog skupa na rastavne dijelove (entitete).
Recenzija (prikaz, ocjena, engl. critical review) jedan od glavnih oblika obavještavanja o sadržaju dokumenta; kritičko zauzimanje stava prema nekom dokumentu; za recenziju je karakteristično da bezuvjetno ne teži da prikaže sve važne sadržaje dokumenta i za nju nije obavezno da bude kratka. SKUPNA RECENZIJA je zajednička usporedna ocjena više dokumenata. Jednostavno redanje recenzija raznih dokumenata unutar iste bibliografske jedinice nije još i skupna recenzija (v. kritički prikaz, sažetak).
Red (poredak, engl. order, array) (1) razvrstavanje (bibliografskih) jedinica prema posebnom kriteriju ili pravilima (v. abecedni red, kronološki red, sistematski red, geografski red), (2) skup razreda izvedenih iz jednoga nadređenog razreda samo jednim korakom poddiobe; red čine pojmovi na jednom stupnju diobe, a da istodobno pripadaju jednom nadređenom pojmu. Članovi jednog reda istoredni su (v. zatvoreni red).
Redalica (engl. entry word/s/, heading, filing word) prva riječ odrednice koja određuje redoslijed (bibliografske) jedinice u katalogu, bibliografiji ili kazalu; riječ ili fraza smještena u zaglavlju kataloške jedinice, a služi za pohranjivanje i pretraživanje u katalogu, bibliografiji ili kazalu (v. jedinica kazala).
Redoslijed u redu (engl. order in array) načelo sređivanja razreda (skupina) u nekom redu (npr. kronološka poddioba, poddioba oblika, geografska poddioba, poddioba jezika, razvojni redoslijed).
Referalna služba (engl. referral service) identificiranje izvora (osoba, institucija, publikacija itd.) od kojih se mogu dobiti informacije o određenom predmetu; mehanizmi za upućivanje korisnika na takve izvore.
referat -> sažetak
Referat na skupu (priopćenje na skupu, engl. conference paper) članak pripremljen i prikazan na znanstvenom skupu, konferenciji i sl.; specijalno pripremljeno priopćenje o nekom znanstvenom problemu ili temi izloženo na kongresu, konferenciji itd.
referativni časopis -> časopis sažetaka
Regionalna bibliografija (engl. regional bibliography) bibliografija dokumenata objavljenih u određenom geografskom području; bibliografija koja popisuje djela nekog područja ili pokrajine, ili samo djela o određenom području ili pokrajini (v. nacionalna bibliografija).
registracija -> zaprimanje prinova
relacija -> odnos
Relevantnost (engl. relevance) s pojavom i razvojem sustava za pretraživanje informacija (od 1950-tih) glavni cilj tih sustava postalo je pretraživanje i osiguravanje relevantnih informacija. Relevantnost je ključni pojam što ga intuitivno i u praksi prepoznajemo kao potrebnu, neophodnu itd. informaciju, ali koji je na teorijskom planu teže odrediti. Postoji mnoštvo različitih teorijskih interpretacija relevantnosti, koje polaze od zajedničke premise: relevantnost je mjera djelotvornosti između izvora i odredišta u komunikacijskom procesu; budući da je mjera odnos, relevantnost je također odnos (T. Saračević, 1975). Tumačenja relevantnosti zasnivaju se na teorijskim radovima i zakonima (S. C. Bradforda, A. Lotke, G. K. Zipfa) što se javljaju već 1930-ih godina, ali su tek 1970-ih privukli pažnju velikog broja istraživača. Tada se naglo razvijaju bibliometrija i bibliometrijska istraživanja, tj. primjena kvantitativnih postupaka za analizu svojstava zapisanog znanja, ali i za analizu razmjene (relevantnih) informacija u komunikacijskom procesu općenito.
Reprografija (engl. reprography) područje koje se bavi tehnikama i problemima reprodukcije dokumenata na različite načine (npr. umnožavanjem, fotokopiranjem, mikrokopiranjem).
Restauracija (engl. restoration) određene tehnike koje se upotrebljavaju u popravljanju oštećenih primarnih dokumenata, a pridonose njihovu očuvanju.
Retrospektivna bibliografija (engl. retrospective bibliography) bibliografija koja donosi popis dokumenata o nekom predmetnom području ili problemu za određeno vremensko razdoblje, odnosno unatrag, u prošlost, koliko je to moguće ili potrebno.
Rezime (kratak sadržaj, kratak izvod, sažetak, sažimak, engl. summary) jedan od glavnih oblika obavještavanja o sadržaju dokumenta; dio dokumenta u kojemu su sažeto iznijeti najvažniji nalazi i zaključci iz tog dokumenta, a koji ne moraju nužno biti razumljivi bez originalnog dokumenta. Obično rezime piše autor a nalazi se na kraju dokumenta. (Budući da drugi važni dijelovi dokumenta, na primjer oni o cilju i metodologiji, obično nisu navedeni u takvoj vrsti sažetka, rezime i sažetak ne mogu se smatrati sinonimima.)
riječ -> pisana riječ
Riječi istog korijena (engl. word family) skup svih izvedenica iz istog korijena i svih složenica koje sadrže isti korijen.
Rječnik (engl. dictionary) zbirka riječi ili kategorija riječi iz nekog jezika, objašnjenih i prevedenih na jedan ili više jezika; riječi (pojmovi, leksičke jedinice) najčešće su poredane abecednim redom, ali mogu biti sistematizirane i po nekom kriteriju (prema predmetnim područjima, logičkim kriterijima, didaktičkim načelima itd.). Postoji vrlo mnogo vrsta rječnika, ovisno o načinu na koji su izrađeni, jezičnom području koje obuhvaćaju, zadacima kojima su namijenjeni, npr. terminološki rječnik, etimološki rječnik, jednojezični rječnik, višejezični rječnik, leksikon, nomenklatura, stručni rječnik, korijenski rječnik, popis riječi, popis naziva, glosar, strojni rječnik.
Sadržaj (engl. contents) 1) značenje koje se može pripisati poruci, 2) dio dokumenta u kojemu su pregledno nabrojeni elementi strukture dokumenta; pritom nije nužno da ti elementi pokazuju sve sadržaje sastavnih dijelova dokumenta.
Sadržaj tezaurusa (engl. thesaurus content) predmetno područje, tj. cjelina pojmovnih sustava, koje jedan tezaurus namjerava obuhvatiti.
Sažetak (prikaz, referat, engl. abstract) na skraćen način prikazuje bitni sadržaj nekog dokumenta, bez tumačenja i kritike i bez obzira na to tko je autor sažetka. Svrha sažetka je da čitaocima primarne dokumentacije i korisnicima sekundarnih službi omogući brzo i točno utvrđivanje bitnog sadržaja svakog dokumenta. Zato se sažetak donosi uz primarni dokument, a sekundarne publikacije i službe često se doslovno koriste sažecima koji su izrađeni u primarnim dokumentima. Glavne značajke sažetka su: potpunost, točnost, objektivnost, kratkoća i razumljivost. Zadaća je sažetka da prikaže: a) svrhu, b) metodologiju, c) rezultate i d) zaključke izložene u originalnom dokumentu. Za većinu članaka i odjeljaka monografija dovoljan je sažetak od 250 riječi. Za notice i kratka priopćenja može biti dovoljno i manje od 100 riječi. Za uvodnike i pisma uredniku sažetak često treba sadržavati samo jednu rečenicu. Za ostale dokumente, kao što su izvještaji i teze, uobičajeno je da sažetak bude kraći od 500 riječi te da može stati na jednu stranicu. Uobičajena je sljedeća podjela sažetaka: a) prema producentu (autorski sažetak ili sinopsis, prikaz, strojno izrađeni sažetak), b) prema obliku (deskriptorski sažetak, tekstualni sažetak, strukturni sažetak), c) prema sadržaju sažetak može biti informativni, indikativni i informativno-indikativni. Granični oblici sažetka skraćena su verzija dokumenta i kritički prikaz. Sažetak ne treba brkati s drugim srodnim, ali različitim oblicima obavještavanja o sadržaju dokumenta kao što su sadržaj, rezime, anotacija, skupni prikaz, recenzija, skupna recenzija, izvještaj o literaturi (tematski pregled) (v. sinopsis).
saopćenje na skupu -> referat na skupu
Sekundarna bibliografija (engl. secondary bibliography, bibliography of bibliographics) 1) bibliografija za koju su podaci o bibliografskim jedinicama preuzeti iz "druge ruke", tj. uvidom u druge bibligrafije i ostale izvore (kataloge, popise, kataloge izdavača i sl.) (v. primarna bibliografija); 2) bibliografije o bibliografijama, tj. bibliografije koje popisuju bibliografije određenog razdoblja, predmeta ili struke.
Sekundarne publikacije (engl. secondary publication) publikacije koje sadrže preglede i skraćene prikaze radova objavljenih u primarnim publikacijama; sekundarne su publikacije, npr. sekundarni časopisi, časopisi sažetaka, specijalizirane bibliografije, enciklopedije, pregledi, kartoteke, bibliografski registri, biografski rječnici, rječnici pojmova, vodiči te razne vrste kompilacija i rekapitulacija. Sekundarne publikacije nastaju obradom primarnih publikacija i drugih primarnih dokumenata. Njihov je osnovni zadatak da pomažu u pronalaženju i otkrivanju sadržaja primarnih dokumenata te da služe kao vodiči kroz znanstvenu, tehničku i stručnu literaturu. Sekundarni dokument (engl. secondary document) dokument koji donosi informacije ili podatke o primarnom dokumentu ili opis skupa takvih dokumenata, npr. bibliografski zapisi, katalozi, bibliografije. Sekundarni dokument daje sekundarne informacije, tj. obavijesti o primarnim informacijama; ne pruža novo znanje, već samo opisuje njegove izvore (v. tercijarni dokument).
Selektivna bibliografija (izborna bibliografija, engl. selcetive bibliography) bibliografija u kojoj se odabire i popisuje građa (dokumenti) prema posebnom načelu ili namjeni; npr. selekcija po načelu starosti, relevantnosti i sl. (v. iscrpna bibliografija).
Semantička analiza (engl. semantic analysis) vrsta lingvističke analize koja je usmjerena na značenje riječi. Semantička analiza pretpostavka je za automatsko prevođenje riječi ili grupa riječi iz jednog jezika u drugi, uz uporabu strojno čitljivog rječnika.
Semantičko razlaganje (engl. semantic factoring) proces raščlambe nekog pojma na njegove različite značenjske komponente, koje kombinirane ponovo daju prvobitni pojam. Nazivi semantičkog razlaganja ne moraju se obavezno nalaziti u originalnom nazivu, npr. CRVENI VJETAR = KOA + ZARAZE (v. morfološko razlaganje).
separat -> posebni otisak
serijska izdanja -> publikacije u nastavcima
Simbol (oznaka, engl. symbol) općenito - znak ili riječ kojoj se pripisuje određeno značenje; konvencionalni znakovi u kojih prevladava funkcija značenja. U komunikaciji su tri najvažnija tipa lingvističkih simbola riječi, nazivi i deskriptori; svaki od tih simbola ima posebnu funkciju u komunikacijskom procesu.
Simbol za označivanje (notacijski simbol, engl. notational symbol) broj razreda koji je određen klasifikacijskim rasporedom, npr. u univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji: 1 filozofija, 11 metafizika, 16 logika, 17 etika, 18 estetika, 19 povijest filozofije.
Sinonimi (istoznačnice, engl. synonym) dva ili više naziva što se razlikuju oblikom, a imaju isto ili slično značenje (v. kvazisinonim).
Sinopsis (autorski sažetak, engl. author's ab-stract, synopsis) sažetak koji je pripremio sam autor dokumenta; za razliku od sinopsisa izraz sažetak bio je rezerviran za sažetak koji je pripremila neka druga osoba (neautor). S vremenom se ta razlika potpuno izgubila tako da je danas u uporabi izraz sažetak umjesto dosadašnjih izraza referat, prikaz i sinopsis.
Sintagmatski odnosi (engl. syntagmatic relations) odnosi između pojmova, razreda ili termina uspostavljenih za vrijeme indeksiranja, a da prije toga nisu eksplicitno istaknuti strukturom dokumentacijskog jezika (v. paradigmatski odnosi).
Sintetična klasiflakcija (engl. synthetic classification, composite classification) klasifikacijski sustav u kojemu se formalni odnosi određuju za vrijeme klasificiranja, tj. predmet se sintetizira spajanjem njegovih oznaka (v. analitička klasifikacija).
Sistematizacija (engl. arrangement, ordering, filing) proces sređivanja i razdiobe objekata (dokumenata, naziva itd.) rađen prema sličnosti ili različitosti oznaka svojstvenih objektu; za razliku od klasifikacije (kada se klasificirani objekti dovode u relaciju prema klasifikacijskoj shemi), objekti se pri sistematizaciji međusobno uspoređuju. Rezultat sistematizacije je dovođenje mnoštva objekata u uređeni sustav.
Sistematski red (sistematski poredak, engl. classified filing system, classified arrangement, systematic arrangement) razvrstavanje jedinica u datoteku prema nekom klasifikacijskom sustavu (v. abecedni red, kronološki red, abecedno-sistematski red).
Sistematski tezaurus (engl. systematic thesaurus) tezaurus čiji je glavni dio sustavno sređen. Glavni dio tezaurusa mora davati potpunu informaciju za svaki deskriptor (u sustavima povlaštenih naziva) ili pojam (u sustavima koji se ne koriste povlaštenim nazivima). U glavnom dijelu moraju se nalaziti obavijesti o prikazu pojmova, dopunske obavijesti i obavijesti o odnosima između pojmova (v. abecedni tezaurus).
Sistematsko kazalo (stručno kazalo, engl. classified index) kazalo u kojemu su indeksne oznake organizirane prema klasifikacijskom sustavu (v. abecedno kazalo).
Skraćena verzija dokumenta (zamjenjujući prikaz, engl. abridged document) sadrži bitne značajke i teme izvornog dokumenta; oblik obavještavanja o sadržaju dokumenta čiji je cilj da uštedi čitanje originalnog dokumenta. Izrada skraćenih verzija je skupa pa su one rjeđe; pojavljuju se obično uz obimnije dokumente, uz izvorne dokumente ako se smatra da je jezik izvornika teško pristupačan potencijalnim korisnicima ili kad su sami dokumenti teško pristupačni (v. sažetak).
Skrivena bibliografija (engl. hidden biblio-graphy) popis dokumenata koji nije prava bibliografija, ali se može smatrati bibliografijom; popisi literature na kraju knjiga, rasprava, članaka i sl. s bibliografskog stajališta nisu prave bibliografije, već su samo važni, ali skriveni izvori za bibliografske informacije (koji često ostaju neevidentirani). S bibliometrijskog stajališta, popisi dokumenata na kraju knjige, rasprave, članka i sl. koji sadrže više od 40 bibliografskih jedinica smatraju se bibliografijama.
skupina -> razred
Skupna katalogizacija (engl. collective cataloguing) popisivanje sitne i manje relevantne grade metodom sakupljanja, grupiranja i označivanja te građe pod istom odrednicom i zajedničkim skupnim naslovom.
Skupni sažetak (skupni prikaz, engl. collective abstract) jedan od oblika obavještavanja o sadržaju dokumenta; zajednički i objektivno (ali ne i kritički) prikazuje više dokumenata. Pritom se za sve dokumente jasno informativno ili indikativno prikazuje njihov osnovni sadržaj. Skupni sažetak obično se donosi i odnosi na dokumente koji su po sadržaju vrlo slični ili međusobno povezani (v. sažetak, recenzija).
Složena odrednica (engl. composite heading, compound heading) odrednica koja pomoću više (od jedne) riječi označava jedan pojam.
Složenica (složene riječi, kompozicija, engl. compound words, complex term) riječ koja sadrži više od jednog korijena riječi; može sadržavati jedan ili više nastavaka za tvorbu riječi i/ili za oblik, odnosno osnovu (npr. stroj/o/vođa, ruko/pis).
Služba za izradu sažetaka (engl. abstracting service) služba koja priprema sažetke o tekućim publiciranim dokumentima i diseminira ih u obliku biltena sažetaka, časopisa sažetaka i sl.
spacijalni odnos -> prostorni odnos
Specijalna knjižnica (stručna knjižnica, engl. special library) knjižnica koja pokriva jednu disciplinu ili određeno područje znanja. Naziv specijalna knjižnica u nekim se slučajevima upotrebljava i za knjižnicu koja prvenstveno služi specijalnoj kategoriji korisnika (npr. bolesnicima) ili je usmjerena na određenu formu dokumenata (v. fonoteka, fototeka, filmoteka).
spremnik -> memorija
Standard (engl. standard) je rezultat posebnog rada na standardizaciji koji potvrđuje ovlaštena institucija. Standard može imati jedan od ova dva oblika: a) oblik dokumenta koji sadrži skup uvjeta (normi) koje treba ispuniti, b) oblik osnovne jedinice ili fizičke konstante (npr. amper, metar, byte). Standardi specificiraju tipove, vrste i stupanj proizvoda, njihovu kvalitetu, metode testiranja, pakiranja, označavanja, transporta, uskladištenja; definiraju opće vrijednosti, mjere, nazive i simbole. Dokumenti koji sadrže standarde i specifikacije moraju biti dostupni javnosti.
Standardizacija (engl. standardisation) utvrđivanje i primjena određenih standarda, normi, pravila itd.; proces stvaranja i primjene pravila za sustavno sređen pristup nekoj posebnoj djelatnosti radi dobrobiti svih zainteresiranih i uz njihovu suradnju, a posebno radi unapređivanja opće ekonomičnosti, funkcionalnosti i sigurnosti. Standardizacija se zasniva na sređenim rezultatima znanosti, tehnike i prakse. Primjenjuje se posebno u sljedećim područjima: 1. mjerne jedinice, 2. terminologija i prikazivanje simbolima, 3. proizvodi i procesi (definicije i karakteristike proizvoda, metode za mjerenje i ispitivanje, definiranje kvalitete, asortimana, zamjenjivosti proizvoda itd.), 4. sigurnost osoba i dobara.
stariji naziv -> nadređeni naziv
Strojno izrađeni sažetak (automatski sažetak ili prikaz, engl. auto-abstract, auto-extract, au-tomatic abstract, machine abstract) sažetak stvoren pomoću automatskih sredstava (v. deskriptorski sažetak).
Strojno prevođenje (automatsko prevođenje, engl. machine translation, automatic translation) prevođenje pomoću automatskih pomagala. Sustav strojnog prevođenja čine tri dijela: a) rječnik, b) gramatika (pravila za prevođenje), c) program za prevođenje (algoritam). Strojno se prevođenje počinje istraživati već s pojavom kompjutora, a intenzivno od 1960-ih godina.
Strojno čitljiv medij (engl. Machine Readable Medium) medij koji može nositi podatke čitljive pomoću stroja ili nekog drugog pomagala.
stručna knjižnica -> specijalna knjižnica
stručna oznaka -> indeksna oznaka
Stručni jezik (tehnički jezik, engl. technical language) jezik izrastao iz prirodnog jezika, da bi se eliminirale dvosmislenosti radi lakšeg sporazumijevanja i komuniciranja na određenom području znanja (v. govorni jezik).
Stručni naziv (stručni termin, tehnički termin, engl. technical term) naziv iz stručnog jezika; riječ ili složenica koja označava točno određeni znanstveni ili stručni pojam.
Stručni rječnik (engl. subject dictionary, special dictionary) rječnik koji ograničava izbor i tumačenje riječi ili naziva na područje neke teorijske ili praktične struke (v. glosar, terminološki rječnik, nomenklatura).
stručni termin -> stručni naziv
Struktura tezaurusa (engl. thesaurus structure) konfiguracija svakog naziva i razvrstavanje različitih naziva u odnosu jednih prema drugima tvori strukturu tezaurusa. Ukrštene uputnice u tezaurusu čine jasnom prirodu odnosa koji međusobno povezuju nazive unutar mreže pojmova. Vrijednost tezaurusa kao dokumentacijskog jezika manje je određena izborom naziva, a više izborom pojmovnih odnosa. Tezaurus ima složenu strukturu ako se koristi hijerarhijskim odnosima i odnosom pridruženosti, a jednostavnu ako popis naziva sadrži samo odnose istoznačnosti medu pojmovima.
Strukturni sažetak (anketni ili pozicijski prikaz, engl. structural abstract) sažetak u kojem se elementi sadržaja dokumenta prikazuju po propisanom redoslijedu i prema unaprijed određenim kategorijama (pozicijama, pitanjima). Takvo strukturiranje idealni je slučaj ujednačavanja sažetka. Međutim, to često nije moguće jer izvorni dokumenti koji se prikazuju, nisu usporedivi po sadržaju i strukturi. Strukturni sažetak priprema se obično u sustavima u kojima se obavijesti o sadržaju dokumenta obraduju i istražuju strojno; unaprijed zadane kategorije prikazivač popunjava tekstom ili ključnim riječima (deskriptorima) (v. deskriptorski sažetak).
Strukturno označivanje (strukturalna notacija, engl. structured notation, expressive notation) označivanje koje se obavlja oznakama razreda (stručnim oznakama) da bi se prikazali formalni odnosi između razreda (v. hijerarhijsko označivanje, linearno označivanje).
Stvarna odrednica (engl. title entry) odrednica koja se sastoji od riječi preuzetih iz naslova publikacije, odnosno iz naslova jedinice bibliotečne građe.
Stvarna redalica (engl. first-word entry, given name entry, byname entry) prva riječ stvarne odrednice.
Stvarni naslov (engl. full title) najkarakterističniji element naslova neke publikacije ili druge jedinice bibliotečne grade, njezin naziv u pravom smislu riječi; najčešće karakterizira sadržaj djela što ga ta jedinica sadrži. Publikacija obično ima više stvarnih naslova, npr. na omotu, naslovnoj stranici, hrptu itd., a ti stvarni naslovi mogu biti istovjetni ili se međusobno razlikovati. Stvarni naslov koji se javlja kao element glavnog naslova naziva se glavnim stvarnim naslovom, onaj koji je element jednog od sporednih naslova naziva se sporednim stvarnim naslovom, a onaj koji se javlja kao element skupnog naslova naziva se skupnim stvarnim naslovom. Kad glavni ili koji drugi naslov sadrži dva ili više stvarnih naslova pisanih najčešće različitim pismima ili različitim jezicima, oni se nazivaju usporednim stvarnim naslovom.
subordinirani pojam -> podređeni pojam
Sustav pojmova (engl. system of concepts) skup pojmova među kojima su uspostavljeni odnosi i koji na taj način Čine povezanu cjelinu. Sustave pojmova određuju odnosi među njima. Za terminološki rad osobito su važni hijerarhijski odnosi, iako su pri tvorbi sustava pojmova bitni i drugi odnosi.
Sustav uniterma (engl. uniterm indexing) koordinirano indeksiranje pomoću pojedinačnih riječi kao indeksnih oznaka (tj. pomoću uniterma). Sustav uniterma razvio je M. Taube 1950-ih godina; taj sustav dopušta indekseru da se koristi indeksnim oznakama koje se sastoje samo od pojedinačnih riječi. Sustav za pretraživanje dokumenata (engl. document retrieval system) skup svih pravila, metoda i postupaka za pretraživanje dokumenata u nekom (dokumentacijskom) sustavu; sustav za pretraživanje dokumenata pomoću danih deskriptora (ključeva ili oznaka) prema postavljenom zahtjevu korisnika (v. sustav za pretraživanje podataka, sustav za pretraživanje informacija).
Sustav za pretraživanje informacija (engl. information retrieval system) skup svih pravila, metoda i postupaka za pretraživanje informacija iz postojećih fondova i datoteka u nekom (informacijskom) sustavu; sustav za pretraživanje informacija pomoću danih deskriptora (ključeva ili oznaka), i to prema postavljenom zahtjevu korisnika (v. sustav za pretraživanje podataka, sustav za pretraživanje dokumenata).
Sustav za pretraživanje podataka (engl. data retrieval system) skup svih pravila, metoda i postupaka za pretraživanje podataka u nekom (informacijskom) sustavu; sustav za pohranjivanje i pretraživanje podataka, a prema potrebama i zahtjevima korisnika (v. sustav za pretraživanje dokumenata, sustav za pretraživanje informacija).
Sveščić (svezak, tom, engl. issue) posebno objavljeni dio periodične publikacije.
Sveučilišna knjižnica (univerzitetska biblioteka, engl. university library) knjižnica koja služi sveučilištu, fakultetima i drugim visokoobrazovnim ustanovama.
Svezak (tom, engl. volume) fizička jedinica pisanih ili tiskanih listova spojenih zajedno tako da čine cjelinu ili dio nekog niza; svezak označava fizičku jedinicu koja može biti jedna knjiga, pojedinačna knjiga publikacije u nizu, pojedinačni broj periodične publikacije ili uopće pojedinačni primjerak publikacije; svezak je i naziv za skup sveščića nekog časopisa (periodike) koji se promatraju kao cjelina, a tiskani su u određenom vremenskom razdoblju (obično tijekom jedne godine).
svojstvo -> karakteristika
irina indeksiranja (engl. exhaustivity of indexing) broj indeksnih oznaka dodijeljenih nekom dokumentu u procesu indeksiranja (v. dubina indeksiranja).
Tehnička knjižnica (engl. technical library) knjižnica pretežno usmjerena na veći broj disciplina i područja u prirodnim i tehničkim znanostima (v. znanstvena knjižnica, specijalna knjižnica).
tehnički jezik -> stručni jezik
tehnički termin -> stručni naziv
Tekst (engl. text) poruka iskazana u pismenom obliku, tj. pomoću nekog sustava grafičkih znakova; značenjski, informativni dio pisanog dokumenta. U dok. termin označava glavni korpus riječi u dokumentu, izuzimajući uvod, predgovor, priloge, dodatke, kazala itd.
Tekuća bibliografija (engl. current bibliography) bibliogafija koja (obično) izlazi periodično te u manjim ili većim vremenskim razmacima donosi popise novih dokumenata s određenog područja što su se pojavili nakon objavljivanja prethodnog sveska (v. periodična bibliografija, kumulativna bibliografija).
telegrafski sažetak -> deskriptorski sažetak
Tematski pregled (izvještaj o literaturi, izvještaj o stanju spoznaje, engl. state of the art report, analytical survey) prikazuje stanje spoznaje u dokumentima o određenom tematskom području vrednovanjem literature određenog vremenskog razdoblja. Određena je sljedećim obilježjima: a) može obuhvatiti i ocjene, b) u njemu se miješaju indikativni i informativni oblici izlaganja, c) iz obrađenih se dokumenata prikazuju samo oni sadržaji koji su važni sa stajališta teme, d) uz tematski pregled navede-na je i bibliografija literature koja je uzeta u obzir (v. sažetak).
Tematski tezaurus (engl. thematical thesaurus) tezaurus u kojemu su odnosi između naziva uspostavljeni nakon što su nazivi pregrupirani po predmetnim područjima. Deskriptori se razvrstavaju po temama koje obično odgovaraju pojedinim područjima važnim za korisnike; tada jedan deskriptor može pripadati većem broju tema, i većem broju hijerarhija.
tercijarna literatura -> tercijarni dokument
Tercijarne publikacije (engl. tertiary publication) publikacije koje se sastoje od različitih vrsta kazala i vodiča do sekundarnih i primarnih dokumenata; tercijarne su publikacije npr. tekući indeksi, bibliografije o bibliografijama, adresari, leksikoni, katalozi i sl. Tercijarni dokument (tercijarna literatura, engl. tertiary document) dokument koji nastaje kao rezultat pretvorbe (npr. konsolidacije ili prepakiranja) raspoloživih primarnih i sekundarnih informacija radi izrade ili njihova prikaza u obliku koji bolje odgovara potrebama korisnika. Tercijarni dokumenti fizički se često javljaju kao novi pa se mogu tretirati i obrađivati na isti način kao i primarni. Informacije koje oni sadrže nazivaju se tercijarnim informacijama.
termin -> naziv
terminologija -> terminološki rječnik
Terminološka kontrola (engl. terminological control) kontrola kojom su sinonimi i kvazisinonimi istoznačno određeni, a homonimi i polisemi razlučeni identifikatorom. U slučaju kada nekoliko naziva označava isti pojam, terminološkom se kontrolom pri indeksiranju i pretraživanju dolazi do istog pojma bez obzira na to od kojeg se termina počinje. U sustavima koji pretežno upotrebljavaju nazive, a ne notacije terminološka kontrola osigurava primjenu istih naziva za označavanje jednog pojma i pri indeksiranju i pri pretraživanju.
Terminološki podaci (engl. terminological data) najmanje jedinice informacija o pojmovima; terminološki podaci su: a) lingvistički simboli, koji prikazuju pojmove u obliku naziva, grafičkih ili abecednih znakova i sl; b) lingvistički opisi, koji određuju sadržaj pojmova pomoću definicija i objašnjenja; c) simboli koji označavaju odnose između pojmova u nekom pojmovnom području (npr. simboli za širi pojam, uži pojam i sl.).
Terminološki rječnik (terminologija, engl. vocabulary) općenito nazivlje nekog jezika; organizirani skup naziva na jednome ili više jezika čija su značenja objašnjena i definirana; terminološki rječnici obično se ograničavaju na nazivlje stručnih jezika ili specijalnih jezika i sl. (v. rječnik, leksikon, glosar).
Tezaurus (engl. theasurus) kontroliran i dinamičan dokumentacijski jezik semantički i generički povezanih naziva koji pokrivaju određeno područje znanja. Sastoje se od deskriptora (normiranih ključnih riječi) i nedeskriptora (zabranjenih termina, npr. sinonima, uz koje obično stoji uputa na preferirani termin). U tezaurusima se najčešće određuju sljedeći odnosi između termina: ekvivalencija (sinonimija), hijerarhija (generički, partitivni itd.) i srodnost. Prema broju jezika, razlikuju se jednojezični i višejezični tezaurusi; prema razini obrade, tezaurusi se dijele na makrotezauruse i mikrotezauruse. Po svojoj funkciji tezaurus je pomagalo za terminološku kontrolu koja se upotrebljava za prevođenje prirodnog jezika dokumenta, ka-zala ili korisnika na ograničeniji, 'sistemski jezik' (dokumentacijski jezik).
tom -> svezak
Transkripcija (engl. transcription) prikazivanje fonema iz jednog jezika pomoću abecede drugog jezika; prikazivanje riječi nekog jezika približno sličnim glasovima (fonološkim sustavom) drugog jezika, bez obzira na pisma kojim se pojedini jezik služi (v. transliteracija).
Transliteracija (doslovna transkripcija, engl. transliteration) prijepis slovima druge abecede; doslovno prenošenje riječi pisanih jednim pismom slovima drugog pisma, npr. prenošenje iz glagoljice u latinicu (v. transkripcija).
Udžbenik (engl. textbook) didaktički dokument koji prikazuje osnovna znanja s nekog područja umjetnosti, znanosti ili tehnike; knjiga namijenjena podučavanju.
Ukrštena klasifikacija (mješovita klasifikacija, engl. cross classification) klasifikacija u kojoj se jedan razred može naći na dva ili više mjesta u klasifikacijskom sustavu, što je posljedica primjene polihijerarhije.
Ukrštena uputnica (engl. cross reference) simbol u datoteci (katalogu, bibligrafiji, kazalu) koji s jedne redalice ili odrednice upućuje na drugu; dvije kataloške jedinice koje međusobno povezuju dvije redalice (v. uputnica, opća uputnica).
Ulazna jedinica (engl. item entry) 'ulaz' što sadrži informacije o nekoj jedinici.
Umjetna klasifikacija (engl. artificial classification) klasifikacijski sustav u kojemu se primjenjuju umjetne oznake poput vanjske sličnosti, analogije itd. za određivanje podskupina, tj. za klasificiranje (v. prirodna klasifikacija).
Umjetni jezik (engl. artificial language) "jezik" oblikovan skupom unaprijed propisanih pravila, koja prethode njegovoj uporabi (v. prirodni jezik).
Uniterm (engl. uniterm) najmanji značenjski elementi dokumentacijskog jezika koji služe za prikazivanje pojedinačnih (posebnih) pojmova u sustavu koordiniranog indeksiranja. Kao unitermi služe jednostavne riječi za prikazivanje pojedinačnih pojmova. Svi unitermi istog su ranga jer nemaju opisanih hijerarhijskih odnosa (v. sustav uniterma, ključna riječ).
Univerzalna bibliografska kontrola (engl. universal bibliographic control) program koji je inicirala Međunarodna federacija bibliotekarskih društava i ustanova (IFLA) radi unapređenja svjetskog sustava kontrole i razmjene bibliografskih informacija.
Univerzalna decimalna klasifikacija (engl. universal decimal classification) najpoznatiji je i najčešći bibliotečni klasifikacijski sustav, koji se primjenjuje u svim zemljama svijeta. Nastala je na prijelomu ovog stoljeća, a izradila ju je grupa stručnjaka pod vodstvom Paula Otleta (1868-1944). Kao podloga za izradu univerzalne decimalne klasifikacije (UDK) poslužila je znatno prerađena decimalna klasifikacija Melvina Deweyja; razlog pojavi UDK bila je potreba novoosnovanog Međunarodnog bibliografskog instituta (1895) za klasifikacijskim sustavom koji će obuhvatiti sva područja znanosti i biti uporabljiv na međunarodnoj razini. UDK počinje izlaziti na francuskom 1897, a 1905 pojavljuje se kao kompletno djelo. Suvremena izdanja UDK objavljuje Međunarodna federacija za dokumentaciju (FID) u različitim zemljama i na različitim jezicima. UDK obuhvaća glavne tablice, pomoćne tablice i abecedni indeks. Glavne tablice sadrže brojeve kojima se klasificiraju dokumenti prema sadržaju. Svaki UDK broj oznaka je za neki pojam koji se nalazi u glavnim tablicama. Cjelokupno ljudsko znanje i djelovanje razdijeljeno je pomoću brojeva 0-9 na deset osnovnih područja. Svako od tih područja ponovo se dijeli na novih deset užih područja dodatnim brojevima od 0 do 9, a svako od tih užih područja opet na deset itd. (Sustav glavnih brojeva može se kombinirati s pomoćnim brojevima putem pomoćnih znakova i simbola za povezivanje.) Pomoćne tablice donose popis općih pomoćnih znakova koji označavaju karakteristike što se ponavljaju; opći pomoćni znakovi mogu se odnositi na jezik, oblik, mjesto, vrijeme, rase i nacionalnost, te stajalište. Abecedni predmetni indeks uz tablice omogućuje lakšu uporabu i pronalaženje potrebnih UDK brojeva za klasificiranje. Osnovne su osobitosti UDK sljedeće: a) zastupljenost svih područja znanosti (nova izdanja UDK sadrže više od 100000 stručnih oznaka), b) načelo decimalne podjele koje omogućuje neograničenu podjelu na podskupove, c) uporabu isključivo nu-meričkih oznaka koje se mogu lako pamtiti, a nisu barijera u različitim jezičnim područjima, d) postojanje razrađenog sustava pomoćnih brojeva, e) primjena načela sintetskih oznaka, f) mogućnost uvrštavanja neograničenog broja dokumenata na svakoj razini podjela. Glavne prednosti UDK: univerzalnost, međunarodna uporaba, decimalni sustav oznaka i dobro funkcioniranje nacionalnih i internacionalnih tijela odgovornih za njezino održavanje. Zato UDK još uvijek ostaje glavni međunarodno prihvaćeni sustav za klasifikaciju dokumenata u knjižnicama i specijalnim knjižnicama.
Univerzalna dostupnost publikacija (engl. Universal availability of publications) program koji je inicirala Međunarodna federacija bibliotekarskih društava i ustanova (IFLA) da bi se razmotrile zapreke pristupu publiciranim dokumentima na nacionalnoj ili međunarodnoj razini.
Univerzalna klasifikacija (engl. universal clas-sification) klasifikacija koja obuhvaća sva područja znanja (v. univerzalna decimalna klasifikacija).
univerzitetska biblioteka -> sveučilišna knjižnica
Uputnica (engl. reference) uputa s jedne na drugu odrednicu (v. opća uputnica, ukrštena uputnica).
Urednik (redaktor, izdavač, priređivač, engl. editor) osoba ili organizacija odgovorna za pripremu i objavljivanje dokumenta sa stajališta njegova intelektualnog sadržaja. Urednik može, ali i ne mora, dati svoj prilog sadržaju dokumenta.
Usporedni stvarni naslov (engl. parallel title) glavni stvarni naslov (ili stvarni naslov pojedinačnog djela što ga sadrži neka jedinica bibliotečne građe bez zajedničkog nadređenog stvarnog naslova) na drugom jeziku i/ili pismu; stvarni naslov na drugom jeziku i/ili pismu prikazan kao ekvivalent glavnoga stvarnog naslova.
uži naziv -> podređeni naziv
Višehijerarhijska klasifikacija (engl. polyhierarchical classification) klasifikacijski sustav u kojemu svaki razred može imati više nego jedan neposredno nadređeni razred.
Višerazinski opis (engl. multi-level description) višerazinski opis sastoji se od ponavljanja elemenata bibliografskog opisa tako da se najprije navode elementi koji se odnose na cjelinu jedinice bibliotečne građe u više dijelova ili na cijeli skup jedinica bibliotečne građe, zatim elementi koji se odnose na pojedine dijelove te jedinice ili toga skupa jedinica, nadalje elementi koji se odnose na dijelove tih dijelova itd. Taj se postupak provodi na toliko "razina" koliko je potrebno da se potpuno opišu jedinice bibliotečne građe ili neka jedinica i njezini dijelovi. Višerazinski se opis primjenjuje uglavnom u tri slučaja: a) za opis odvojeno izdanih dijelova jedinica bibliotečne građe u više dijelova, b) za opis odvojenih dijelova multimedijske jedinice bibliotečne grade, c) za opis jedinice bibliotečne građe koja je u nekoj drugoj jedinici dodana ili je prati.
Višestruka kataloška jedinica (engl. multiple entry) kataloška jedinica koja se u katalogu nalazi prema nekoliko odrednica, a svaka prikazuje jedan oblik nekog dokumenta (v. dvostruka kataloška jedinica).
viši naziv -> nadređeni naziv
Zapisana informacija (engl. recorded information) informacija fiksirana u nekom mediju (nosiocu podataka) ili na njemu.
Zaprimanje prinova (registracija, engl. accession) postupak kojim se nabavljeni dokumenti nakon provjere i sravnjivanja narudžbe i dokumenta upisuju u zbirku. Prinove se obično upisuju po redu kojim se zaprimaju u zbirku (v. inventarni broj, nabava dokumenata).
Zatvoreni red (engl. closed array) red koji se ne može dalje širiti, bilo zbog sustava označivanja, bilo zbog iscrpnosti poddiobe.
Zbirka (kolekcija, fond, engl. collection) organizirani korpus pohranjenih jedinica; sistematizirani korpus bilo kakvih objekata (knjiga, rukopisa, slika, itd.) s odgovarajućim sustavom za informiranje i pretraživanje; skup dokumenata obično sređen po nekom sustavu (v. arhiv, knjižnica, baza podataka, banka podataka).
zbirka filmova -> filmoteka
zbirka gramofonskih ploča -> fonoteka zbirka spisa -> arhiv
Zbornik (engl. composite work, composite book, collective work) književno ili znanstveno djelo grupe autora; rasprava o određenom predmetu obrađena u suradnji dvaju ili više autora, ali tako da prilog svakoga od njih tvori zasebnu jedinicu ili dio cijelog rada (v. omeđena publikacija, antologija).
Zbornik radova (priopćenja znanstvenih društava, radovi učenog društva, engl. proceedings) općenito, publikacija ili publikacija u nizu koja donosi izvještaj o raspravi; zbirka članaka ili radova prikazanih na znanstvenom skupu (konferenciji, simpoziju, kongresu i sl.; v. referat na skupu).
Značenje (engl. meaning) sadržaj znaka ili pojam koji odgovara nekom znaku. Misli se ostvaruju u pojmovima. Ali za sporazumijevanje među ljudima pojmovi se kao jedinice misli ne mogu neposredno upotrebljavati. Zato se čovjek služi znacima kao predodžbama pojmova koji se mogu opažati čulima i imaju funkciju označivanja i funkciju značenja. U funkciji označivanja stvoreni znak služi da bi predočio jedan pojam; u funkciji značenja događaj postaje znak ako se interpretira kao predodžba nekog pojma (v. konvencionalni znak).
Znak (engl. character, sign) 1. u obradi podataka član nekog dogovorenog skupa znakova koji služi za organizaciju, kontrolu i prikaz podataka; 2. najmanji element koji se može izolirati u nekom jeziku za grafičko zapisivanje izraza tog jezika. Primjeri znakova jesu abecedna slova, brojke, znakovi interpunkcije, upravljački znakovi i drugi ideogrami. Znakovi se prikazuju pismom ili se tehnički ostvaruju kombinacijom rupa, nizom impulsa i sl.
Znanstvena knjižnica (naučna biblioteka, engl. research library, scholarly library, learned library) knjižnica opskrbljena specijalnim dokumentima, zbog čega se u njoj mogu provoditi detaljna istraživanja (v. specijalna knjižnica, tehnička knjižnica).
Žargon (slang, engl. jargon, common technical language) govorni jezik pojedinih struka, zanimanja ili socijalnih grupa; u posebnim područjima znanja upotrebljavaju se riječi iz govornog jezika, ali im se daju prenesena značenja tako da žargon postaje nerazumljiv ljudima izvan te struke ili socijalne grupe (v. stručni jezik).