PASCAL (1)

1. Osnovna struktura Pascala
2. Tipovi podataka, konstante i varijable
3. Pridru?ivanje i ispis vrijednosti

Opcenito se sva poglavlja sastoje od dva dijela: dijela o jeziku (sintaksa i semantika naredbi) i dijela u kojemu su dani primjeri programa koji kroz rje?enje nekog problema ilustriraju pri-mjene naredbi.

Svako poglavlje zavr?ava pitanjima i zadacima za vje?bu.

OSNOVNA STRUKTURA PASCALA

Leksicka struktura

• velika i mala slova engl. alfabeta: A B ... Y Z a b ... y z
• brojke: 0 1 ... 8 9
• posebni znakovi: + - * / = < > ( ) [ ] { } . : ; ' _ , ^ @ $ #

Skupu posebnih znakova pripada i praznina (razmak ili "blank"). U daljnjem tekstu skupove znakova Turbo Pascala oznacavat cemo kao < slovo >, < brojka > i < poseban znak >. Nad alfabetom Pascala definirane su sljedece klase rijeci:

• rezervirane rijeci
• imena
• standardna imena
• brojevi
• nizovi znakova
• posebni simboli

Rezervirane rijeci, kao ?to im i ime ka?e, imaju unaprijed definirano ili "rezervirano" znacenje. Pojavljuju se kao dijelovi naredbi Pascala i nije ih dopu?teno rabiti u druge svrhe. Evo potpunog skupa rezerviranih rijeci Turbo Pascala napisanih abecednim redom:

256	-1	-666	+1000	9876	-32768	7001	+8787	12345678	$10	-$ABCD

--1	+-2	'45'	pet	nula	3.14	5%	12,3

realni__broj : normalni_oblik | eksponencijalni_oblik
normalni_oblik: predznak nepredznaceni_broj
. nepredznaceni_broj

eksponencijalni__oblik:
||cijeli broj || E eksponent
||normalni__ oblik||

eksponent: cijeli__broj

0.0	6.28	1E-6	1.62E-31	-303.00123	5e5	-6E-6

niz znakova: ' { znak } '

'1234321'	'Ovo je niz znakova'	'Koliki je polumjer?'	'***'	'Vrijeme Put Brzina'

:=	<=	<>	>=	..	(.	.)	(*	*)

LEKSICKA PRAVILA

• 1) Rijeci se pi?u kompaktno, bez razmaka. Jedino se u nizu znakova razmak smatra dijelom rijeci.
• 2) Znacenje rijeci koje sadr?e velika slova ostaje nepromijenjeno ako se umjesto velikih slova napi?u ista takva mala slova. Dakako, to ne vrijedi za nizove.

Osnovna sintakticka struktura

program:                     [ zaglavlje_programa; ] blok.
zaglavlje_programa:          PROGRAM ime_programa
  

ime_programa:                ime  
   
   
blok:                       [ lista_modula ]
                { deklaracija | potprogram }
              niz_naredbi  
   
deklaracija:        deklariranje_labela               |
            definiranje_konstanti             |
             inicijalizacija_varijabli         |
            definiranje_tipova                | 
            deklariranje_varijabli

potprogram:       [ procedura | funkcijski_potprogram ]

niz_naredbi:       BEGIN
                 [ labela: ] naredba 
                 {; [labela: ] naredba }  
                 END

naredba:       primitivna__naredba | slo?ena_naredba  
   
primitivna_naredba:          prazna_naredba   |
         naredba__za__ispis   |
         naredba_za_dodjeljivanje   |
         naredba__za__unos    |
         naredba_GOTO | HALT | EXIT  | 
         poziv_procedure

slo?ena_naredba:       naredba__za_odabir |
        FOR_petlja | 
        WHILE_petlja | 
        REPEAT_petlja | naredba_CASE | niz_naredbi

prazna_naredba: --------?

BEGIN END.

BEGIN ;;;;;;;;;;;;; END.

DODATNA SINTAKTICKA PRAVILA

• 1) Izmedu sljedecih parova rijeci mora stajati bar jedan razmak: rezervirana rijec - rezervirana rijec, (standardno) ime ili broj; (standardno) ime - rezervirana rijec ili broj. Kraj retka ima znacenje razmaka.
• 2) Izmedu ostalih parova rijeci ne mora stajati razmak ili mo?e biti proizvoljan broj razmaka.

PROGRAM A_ 1 ; BEGIN END.

PROGRAM 		A_1
     ;
			BEGIN 
     END

Komentari

• {} {Ovo je komentar} (*I ovo je komentar*)
• {------} (* A={a,b,c} *)
• U osnovnoj leksickoj strukturi receno je da simboli "(*" i "*)" imaju znacenje viticastih zagrada. Medutim, dano pravilo obuhvaca kontekstni aspekt pisanja komentara prema kojem komentar koji zapocinje otvorenom viticastom zagradom zavr?ava prvom zatvorenom viticastom zagradom, odnosno, komentar koji zapocinje posebnim simbolom "(*" zavr?ava posebnim simbolom "*)". Na primjer, pogre?no je napisano

  { A = {1, 2, 3, 4} }

  jer ce zatvorena viticasta zagrada iza broja 4 biti prihvacena kao kraj komentara, a sljedeca viticasta zagrada ne mo?e biti prihvacena kao dio bilo koje naredbe Pascala.
  Komentar ima znacenje prazne naredbe, ?to znaci da ce biti ignoriran u kompilaciji. Slu?i za dodatni opis programa (dokumentaciju programa). Mi cemo ga koristiti i u opisu semantike naredbi. Na primjer, program A_l mo?emo preurediti u program:

  
  
  PROGRAM A _2;
        {Deklaracija varijabli} 
    BEGIN {Pocetak programa}
        {Naredbe}
    END.   
  

  Lista modula

  Od verzije 4.0 Turbo Pascala uvedeni su moduli ("units") u definiciju jezika. Moduli su posebni programi (biblioteke programa), standardni ili definirani od strane korisnika. Navode se na pocetku programa prema pravilu:

  USES ime_modula {, ime_modula } ;

  
  

  Direktive kompilatoru

  Komentar koji pocinje znakom "$" i odredenim nizom drugih znakova predstavlja direktivu kompilatoru ili direktivu, kako cemo je dalje zvati. Sadr?aj takvog komentara odreduje izvjesne akcije koje ce biti izvr?ene u toku prevodenja ili izvr?avanja programa. Krivo napisana direktiva tretira se kao "obicni" komentar. Eventualno napisani niz znakova iza direktive prihvaca se kao komentar. Pregled svih direktiva dan je u prilogu knjige.
  
  

  Pravila pisanja programa

  Program napisan u Turbo Pascalu sastoji se od jednog ili vi?e redaka. Svaki redak mo?e sadr?avati dio naredbe, naredbu ili vi?e naredbi, ali maksimalne duljine 126 znakova. Jedna naredba mo?e biti napisana u nekoliko redaka. Jedino se treba pridr?avati pravila da simboli naredbe moraju biti napisani kompaktno. Pisanje simbola naredbi mo?e otpoceti u bilo kojoj koloni retka, pa to treba koristiti da bi se postigla bolja citljivost programa.
  

  GLOBALNA SEMANTIKA

  
  
  Pod semantikom programa podrazumijevat cemo kompoziciju znacenja naredbi od kojih je program sastavljen. Ako osnovnu sintakticku strukturu Pascala prika?emo kao

       PROGRAM ime_programa;
   deklaracije_i_definicije;
   potprogrami; 
       BEGIN
  
   naredba;
   ...;
   naredba
       END.
  
  

  gdje su velikim slovima napisani elementi jezika (rezervirane rijeci), a malim slovima pojedine sintakticke kategorije, globalna semantika programa napisanog u Pascalu glasi:
  
  • 1) Zaglavlje programa oznacuje pocetak kompilacijske cjeline.
  • 
    
  • 2) Dio programa izmedu zaglavlja programa i zaglavlja potprograma (ako ga ima) predstavlja informacije kompilatoru.
  • 
    
  • 3) Potprogrami i naredbe su "izvr?ivi" dio programa.
  • 
    
  • 4) Izvr?avanje programa zapocinje nizom naredbi glavnog programa (prvom naredbom iza rijeci BEGIN u glavnom programu).
  
  Pisanje naredbi za deklariranje i definiranje ima za cilj odvajanje informacija neophodnih za potpuno prevodenje od ostalih naredbi programa. Ponekad cemo za te naredbe upotrebljavati termin "neizvr?ive naredbe".

  Programi A_1 i A_2 imaju znacenje "ostavi stvari kakve jesu". Drugim rijecima, izvr?enjem tih programa ne bi se ni?ta dogodilo, jer ne sadr?e nijednu neizvr?ivu niti izvr?ivu naredbu.

  Karakteristika je Turbo Pascala da isti program mo?e imati dva razlicita znacenja! Na to utjece izbor odredenih direktiva kojima se, na primjer, mo?e izbjeci provjera kodomene medurezultata s ciljem br?eg izvr?enja programa. U tom slucaju ne bi bila dojavljena pogre?ka ako je rezultat izvan kodomene, ?to bi dovelo do pogre?nih (neocekivanih) rezultata.

  Na kraju ovog poglavlja evo jednog kompletnog programa napisanog u Turbo Pascalu. To je program za rastavljanje prirodnog broja na faktore:

   (* 1 *)  PROGRAM Faktori;
  
       {Rastavljanje broja na faktore }
  
         USES Crt; 
         TYPE
           Prir_br = 2 .. Maxint; 
         VAR
           N : Prir_br;   {Broj koji treba rastaviti na faktore } 
           F : Prir_br;
  
   (* 2 *)  PROCEDURE Upis; BEGIN
         Writeln ('RASTAVLJANJE BROJA NA FAKTORE'); Writeln;
         Write ('Zadajte cijeli broj veci od 1 '); Readln(N); 
         WHILE N<2 DO BEGIN
     Write ('*** Pore?ka! Ponovi upis! ');
     Readln (N)
     END
         END;
  
   (* 3 *)  FUNCTION Faktor (N: Prir_br): Prir__br;
         VAR
     i : prir_br;
       BEGIN
         Faktor := N;
         FOR i := 2 TO trunc (sqrt (N))  DO BEGIN
     IF N MOD i = 0 THEN BEGIN 
        Faktor := i; 
        EXIT
     END
         END
      END;
  
   (* 4 *)  BEGIN
       Clrscr;   Upis;   Writeln;
       F := Faktor (N); 
       IF F=N THEN BEGIN
     Writeln (N, ' je prim broj!'); HALT 
       END;
       Write (N, ' = ', F);
       WHILE F <> N DO BEGIN
      N := N DIV F; F := faktor (N); Write (' x ', F) 
       END
  
   (* 5 *)  END.
  

  Za na?u analizu na ovom je mjestu bitno uociti neke osnovne dijelove tog programa. Radi toga smo neke retke programa oznacili komentarima, a brojevi unutar tih komentara predstavljaju odredena mjesta ("cvorove") u programu. Tako, na primjer, broj 2 oznacuje pocetak jedne cjeline - procedure za upis broja kojeg treba rastaviti na faktore. Izmedu cvora 1 i 2 nalaze se naredbe za definiranje i deklariranje. One nisu izvr?ivi dio programa. Izvr?avanje programa pocinje od cvora 4, a zavr?ava cvorom 5.

  Pitanja i zadaci

  
  
  
  • 1. Definirajte osnovnu leksicku strukturu Turbo Pascala.
  • 
    
  • 2. Koji od sljedecih nizova mo?e biti prihvacen kao ime:

  • 	a) VII 		b) _1_ 		c) end 		d) A-B 		e) STOP 	f) 8a 	
    
    	g) IF_ 		h) Yes! 	i) in 		j) X$ 		k) AxB 		l) _x_10
    

  • 3. Kojim klasama rijeci pripadajuy sljedeci nizovi:

  • 	a) PROGRAM 	b) sin 		c) '123' 	d) IX -6e-8 	e) -------
    
    	f) := 		g) + 		h) $123A 	i) 0
    

  • 4. Pronadite leksicke pogre?ke u nizovima:

  • 	a) 1 2 3 	b) 11. 		c) 9x9 		d) "***" 	e) +-1 		f) xxx
    

  • 5. U sljedecem tekstu - programu - odredite redom kojoj klasi rijeci pripadaju pojedine rijeci:

  • 	PROGRAM   Test; {Rje?ava Y na cijelobrojni eksponent X}
    	    VAR i, X: integer; Rez, Y: real; 
    	BEGIN
    	    Write   ('Upi?ite realni broj '); Readln (Y);
    	    Write   ('Upi?ite eksponent '); Readln (X);
    	    Rez := 1; FOR i := 1 TO X DO Rez := Rez * Y;
    	    Writeln; Write ('Y na X = ', Rez) 
    	END.
    

  • 6. Definirajte osnovnu sintakticku strukturu Turbo Pascala. ?to svaki program mora sadr?avati?
  • 
    
  • 7. Koja su dodatna sintakticka pravila pisanja programa u Turbo Pascalu?
  • 
    
  • 8. Razmotrite slijedeci niz rijeci:

    	PROGRAM_1;
    	  TYPE a= integer;
    	  VAR c:integer; FUNCTION x: a; BEGIN x:=0END;
    	BEGIN FOR c:=100D0WNT0 1D0 Write (x, x);;;
    	END.
    

    na kojim mjestima su prekr?ena dodatna sintakticka pravila pisanja?
  • 
    
  • 9. Definirajte globalnu semantiku Turbo Pascala.
  • 
    
  • 10. Kakvo je znacenje programa:

  • BEGIN BEGIN END END.

    -= Na vrh =-
    

    TIPOVI PODATAKA, KONSTANTE I VARIJABLE

    
    Ovladavanje Pascalom zahtijeva postupnost, temeljitost i strpljivost. Posebno je va?no otpocetka postaviti stvari na svoje mjesto u cemu se nedvojbeno ne smiju zaobici tipovi i strukture podataka. Pascal je jezik s mno?tvom tipova i struktura podataka. Mnogi jezici za programiranje imaju samo standardne tipove podataka. Pascal je bio medu prvim jezicima koji su dopu?tali definiranje i nestandardnih, "internih" tipova podataka. U ovom poglavlju naucit cemo osnovne primitivne tipove podataka, pravila pisanja naredbe za definiranje tipova, definiranje konstanti i deklariranje varijabli.
    
    

    Tipovi podataka

    Tip podataka jest skup vrijednosti koje imaju neke zajednicke karakteristike. Najznacajnija od tih karakteristika jest skup operacija koje su definirane nad vrijednostima odredenog tipa.

    Turbo Pascal ima nekoliko pro?irenja standardnih tipova podataka. Na najvi?oj razini, tip podataka u Turbo Pascalu mo?e biti prikazan kao

    tip: primitivni_tip | strukturirani__tip | pokazivac
    

    Primitivni tipovi podataka u Pascalu mogu se klasificirati na nekoliko nacina. Mi cemo se u na?im razmatranjima dr?ati podjele koja grupira primitivne tipove podataka po zajednickim karakteristikama:

    • primitivni tip: ordinalni | realni
    • 
      
    • ordinalni???poddomenski tip: cjelobrojni | znakovni | enumeracijski
    • 
      
    • enumeracijski tip: logicki | interni
    
    
    Strukturirani tipovi podataka Turbo Pascala su:
    
    
    • strukturirani tip: niz | polje | skup | slog | datoteka | objekt
    
    
    

    Primitivni tipovi podataka

    Ordinalni tipovi podataka su primitivni tipovi podataka sa zajednickom karakteristikom da svaki podatak ima svoj redni broj. Postoji funkcija nad ordinalnim tipom koja izracunava redni broj podatka, po kojoj je ovaj tip i dobio ime. Svi standardni tipovi podataka, osim realnoga, istodobno su i ordinalni. Nad linearno uredenim skupom podataka ordinalnoga tipa

    • w1, w2, ..., wn wi < wj, i = j
      

    definirane su dvije funkcije, sljedbenik i prethodnik. Oznacuju se standardnim imenima "succ" i "pred" i imaju sljedece znacenje:
    

    • succ (wi) = wi+1 za i = 1, ..., n-1
      

    • pred (wi) = wi-1 za i = 2, ..., n
      

    Vidimo da funkcija "succ" nije definirana za posljednji, a funkcija "pred" za prvi podatak danog ordinalnog tipa.

    Treca standardna funkcija definirana nad ordinalnim tipovima podataka izracunava redni broj podatka. Oznacuje se standardnim imenom "ord" i definirana je sljedecom rekurzivnom definicijom:

    • 1) Redni broj prvog elementa ordinalnog tipa jest 0.
    • 2) Redni broj bilo kojeg drugog elementa x jednak je:

    ord (x) = ord (pred (x)) + 1

    Turbo Pascal ima i funkciju koja je inverzna funkciji "ord", koja za dani redni broj vraca podatak s tim rednim brojem. Ime te funkcije jednako je imenu ordinalnog tipa. Dakle, svakom definicijom ordinalnog tipa, odnosno u posebnom slucaju definicijom internog tipa, definirana je i funkcija s imenom ekvivalentnim imenu tipa, T, sa znacenjem:

    T (ord (wi)) = wi

    Ordinalni tipovi podataka i naredba za definiranje tipova podataka detaljnije su opisani u nastavku ovog poglavlja.
    
    

    CJELOBROJNI TIP

    
    
    Cjelobrojni tip podskup je skupa cijelih brojeva. U Turbo Pascalu to su bro-jevi iz intervala od -2147483648 do 2147483647. Pravilo pisanja cijelih brojeva dano je u osnovnoj leksickoj strukturi Pascala.

    Na primjer, cijeli brojevi su:

    • 	0	-600	+3979	-1001	4321500
      

    dok sljedeci nizovi znakova ne mogu biti prihvaceni kao cijeli brojevi:

    • 	5.0	2E+06	-32.769	  100000
      

    
    
    Nad vrijednostima cjelobrojnog tipa definirane su funkcije "succ", "pred" i "ord". Ako je n cijeli broj, funkcije "succ" i "pred" definirane su kao:
    
    

    • succ (n) = n+1  za n < 2147483647
      

    • pred (n) = n-1  za n > -2147483648
      

    Funkcija "ord" ima definiciju razlicitu od one koja je dana ranije. Ako je n cjelobrojna vrijednost, tada je:
    
    
    • ord (n) = n
    
    Sintakticka kateogirija "cjelobrojni tip" definirana je sa:
    
    
    • cjelobrojni_tip: SHORTINT | BYTE | INTEGER | WORD | LONGINT
    
    Ova standardna imena oznacuju podskupove cijelih brojeva iz domena danih u sljedecoj tablici:
    
    
    

    Ime tipa	Domena
    shortint	-128 do 127
    byte	0 do 255
    integer	-32768 do 32767
    word	0 do 65535
    longint	-2147483648 do 2147483647

    
    
    Evo nekoliko primjera izracunavanja ordinalnih funkcija nad vrijednostima cjelobrojnog tipa:

    • pred (0) = -1  succ (32) = 33
      

    • ord (-111) = -111 integer (-111) = -111
      

    • byte (120) = 120 word (60000) = 60000
    
    

    REALNI TIP

    
    
    Realni tip podskup je skupa realnih brojeva. Zapravo, bolje je reci podskup skupa realnih vrijednosti na danom intervalu, jer svaki proizvoljno mali interval realnih brojeva sadr?i beskonacno vrijednosti, dok isti takav interval na kompjuteru zbog ogranicenja zapisa brojeva sadr?i konacan skup realnih vrijednosti.

    Vrijednosti realnog tipa su realni brojevi koji se pi?u u normalnom ili eksponencijalnom obliku, prema vec danim pravilima u osnovnoj leksickoj strukturi Pascala.

    Realni brojevi su:

    
    	0.0	-221.33 	2E4 	 3.1415926	+6.001		0.0001
    

    dok sljedeci nizovi znakova ne mogu biti prihvaceni kao realni brojevi:

    	0.	.01	12,6	 999	 123456789
    

    Logicna posljedica definicije realnih brojeva jest da nad vrijednostima tog tipa nisu definirane funkcije "succ", "pred" i "ord" (realni tip nije ordinalni).

    Sintakticka kategorija < realni tip > definirana je kao

    • realni tip: REAL | SINGLE | DOUBLE | EXTENDED | COMP
    
    Dakle, kao i u slucaju cjelobrojnog tipa, ima nekoliko realnih tipova s razlicitom domenom (precizno?cu) vrijednosti, ?to je prikazano u sljedecoj tablici:
    
    
    

    Tipa	Domena	Broj znamenki
    real	2.9x10-39 do 1.7xl038	11-12
    single	1.5 x IO45 do 3.4 x 1038	7-8
    double	5.0xl0"324 do 1.7xl0308	15-16
    extended	3.4xl0-4932 do l.lxlO4932	19-20
    comp	-263 + 1 do 263 - 1	19-20

    
    
    Standardno ime "real" ("rial" ? realni) oznacuje samo jedan podskup realnih vrijednosti, s precizno?cu koja najce?ce zadovoljava potrebe.
    
    

    ZNAKOVNI TIP

    
    
    Znak jest jedinstvena, nedjeljiva cjelina, kao ?to su na primjer slova, znamenke, +, -, *, /, (, ), itd. Drugim rijecima, to je ono ?to je oznaceno na tastaturi (ukljucujuci i razmak ili "blank") i ?to se interpretira kao znak na ekranu ili drugom izlaznom mediju.

    Vrijednosti su znakovnoga tipa znakovi iz konacnog, uredenog skupa ASCII znakova. Pi?u se prema pravilu:

    • znakovna_vrijednost: 'znak'l #broj | ^oznaka | ,,,, oznaka:  slovo |@| [|\|] I ^ I __
      

    gdje je < broj > cijeli broj tipa byte. Vidimo da znakovne vrijednosti mogu biti napisane i izmedu polunavodnika, odnosno, to su nizovi duljine 1. Izuze?tak je u pisanju znakovna vrijednost koja oznacuje polunavodnik i dana je kao posebna mogucnost u pravilu. Bez obzira ?to su napisana dva poluna?vodnika, vrijednost je jednaka jednom polunavodniku.

    Primjeri znakovnih vrijednosti:

    	'A'	'*'	'?'	'5'	' '	'='	'/'	'c'	' ' ' ' 	'*'	'#'	#65	^M
    
    

    Uredenje znakovnih vrijednosti odredeno je ASCII kodovima. Na primjer, vrijedi:

    'A' < 'B' < ... < 'Y' < 'Z' < ... < 'a' < 'b' < ... < 'y' < 'z' '0' < '1' < ... < '8' < '9'
    
    

    Drugim rijecima, ako su c1 i c2 dva znaka, vrijedi

    c1 < c2

    ako i samo ako je

    ord (c1) < ord (c2)

    gdje vrijednost funkcije "ord" za znakovnu vrijednost kao argument odgovara ASCII kodovima znakova c1 i c2.

    Ako je znak napisan u obliku #< broj >, broj je istodobno njegov ASCII kod. ASCII kodovi znakova napisanih u obliku ^< oznaka > dani su u tablici ASCII kodova.

    Znakovni tip, kao standardni tip podataka u Pascalu, ima unaprijed odredeno (standardno) ime - "char" (od rijeci "character" - znak). Ime znakovnog tipa istodobno je ime funkcije koja za dani broj vraca znak kojem je to redni broj.

    Evo nekoliko primjera izracunavanja funkcije "char":

    	char (65) = 'A' 	char (32) = ' ' 	char (112) = 'p'
    

    
    

    INTERNI TIP

    
    
    Uporabili smo rijec "interni" da bismo istakli mogucnost definiranja nestandardnoga ili "internoga" tipa podataka. Prema danim klasifikacijama interni tip je istodobno ordinalni i enumeracijski. Ova druga klasifikacija istice nacin definiranja internog tipa - nabrajanjem, prema pravilu:
    
    
    • interni tip: ( ime_podatka {, ime_podatka } )
    • 
      
    • ime podatka: ime
    
    Kontekstni aspekt definiranja internog tipa jest da navedena imena moraju biti razlicita i ne smiju se pojaviti u prethodnim definicijama. Evo nekoliko primjera definicija internih tipova podataka:

    	(Crvena, Plava, Zelena) 	(Pon, Ut, Sr, Cet, Pet) 	(Sub, Ned)
    
    	(AUD, ATS, CAD, FRF, DEM, ITL, JPY, NLG, SEK, CHF, GBP, USD, BEF)
    

    Prvi predstavlja skup podataka boja, drugi podatke koji predstavljaju simbolicka imena radnih dana u tjednu, treci simbolicka imena neradnih dana u tjednu i cetvrti oznake valuta.

    Ako se definiciju internoga tipa opcenito napi?e kao
    

    • (w1, w2, ..., wn)
      

    onda nabrajanje komponenata (podataka) tipa u definiciji uvodi linearno uredenje tipa, pa vrijedi
    

    • vvi < wj 1 < i < j < n
      
      

    Na primjer, za podatke tipa "boja" iz prethodnog primjera vrijedi:
    
    
    • Crvena < Plava < Zelena
    
    Imena navedena kao podaci internog tipa istodobno predstavljaju i "vrijednosti" internog tipa. Nad podacima internog tipa nisu definirane operacije. S obzirom da je interni tip istodobno i ordinalni, nad njegovim vrijednostima definirane su ordinalne funkcije "ord", "pred" i "succ".

    Na primjer, nad podacima tipa "radni_dan" vrijedi:

    	 succ (Pon) = Ut 	 succ (Sr) = Cet 	 pred (Pet) = Cet
    
    	 pred (Ut) = Pon 	 ord (Pon) = 0 	 ord (Pet) = 4
    

    dok, na primjer, succ (Pet) i pred (Pon) nisu definirani.
    
    

    LOGICKI TIP

    
    
    Logicki tip podataka po jednoj klasifikaciji pripada standardnim, a po drugoj ordinalnim, odnosno enumeracijskim tipovima podataka. Definicija logickog tipa kao enumeracijskog ima oblik (False, True).
    Dakle, False i True su jedine logicke vrijednosti koje oznacuju dvije mogucnosti: "neistinu" (False) i "istinu" (True). U BNF zapisu mo?e se definirati:

    logicka vrijednost: FALSE | TRUE

    Uredenje logickih vrijednosti proizlazi iz definicije, pa je

    False < True

    Vrijednosti funkcija succ, pred i ord za podatke logickog tipa definirane su kao:

    	 succ (False) = True, 	 pred (True) = False, 	 ord (False) = 0 	 ord (True) = 1
    

    Rekli smo da je logicki tip standardan, ?to znaci da je unaprijed definiran. Umjesto njegove eksplicitne definicije u programu dovoljno je koristiti njegovo ime, standardno ime "boolean", pa je definicija sintakticke kategorije < logicki tip > dana sa:

    logicki tip: BOOLEAN

    Dakle, ime logickoga tipa ujedno ima znacenje identifikatora logickih vrijed-nosti. Istodobno je "boolean" ime inverzne funkcije od "ord". Definirana je kao:

    	 boolean (0) = False, 	 boolean (1) = True
    

    NAREDBA ZA DEFINIRANJE TIPOVA

    
    
    
    Tip podataka u programu se uvodi definicijom tipa (pogledajte osnovnu sintakticku strukturu), koja odreduje skup vrijednosti (tip) i pridru?uje mu ime. Definicija ima sljedeci oblik:

    definiranje__tipa: TYPE ime_tipa = tip;

    {ime_tipa = tip;}

    ime_tipa: ime

    gdje je < tip > definiran kao ranije uz dodatak alternative:

    tip: ime_tipa

    U pravilu pisanja naredbe za definiranje tipa pojavljuje se i < ime tipa >. To znaci da se izborom novog imena mo?e definirati tip ekvivalentan vec definiranom tipu (primitivnom ili strukturiranom). Drugim rijecima, novo ime tipa ekvivalentno je prethodno definiranom. Na primjer, naredbom

    TYPE cijeli_brojevi = integer;

    definiran je tip "cijeli_brojevi" ekvivalentan cjelobrojnom tipu "integer".
    
    Naredba za definiranje tipa nije izvr?iva naredba Pascala. Njome se izabranim tipovima pridru?uje simbolicko ime. Koristit ce se najce?ce za pridru?ivanje imena podacima nekog internog tipa, poddomenskog tipa ili strukture podataka.

    Evo jednog primjera pisanja naredbe za definiranje tipova:

    	TYPE
    	  boja        = (Crvena, Plava, Zelena);
    	  radni_dan   = (Pon, Ut, Sr, Cet, Pet); 	neradni_dan = (Sub, Ned);
    	  valuta      = (AUD, ATS, CAD, FRF, DEM, ITL, JPY, NLG, SEK, CHF, GBP, USD, BEF);
    

    Ovom naredbom definirano je nekoliko internih tipova podataka: "boja" je ime internog tipa koji sadr?i "vrijednosti" Crvena, Plava i Zelena; "radni_dan" je ime internog tipa kojeg cini skup simbolickih imena radnih dana u tjednu; "neradni_dan" je ime skupa podataka ? simbolickih imena neradnih dana u tjednu i "valuta" oznake valuta.

    Ako je interni tip definiran naredbom za definiranje tipa, ime tipa istodobno je i ime funkcije inverzne funkciji "ord", koja za dani redni broj vraca podatak s tim rednim brojem.

    Nad tipom "radni_dan" definirana je i funkcija s tim imenom. Evo nekoliko primjera izracunavanja te funkcije:

    	radni_dan (2) = Sr 	radni_dan (0) = Pon 	radni_dan (4) = Pet
    

    Funkcija "radni_dan" nije definirana za argumente (cijele brojeve) vece od 4.

    NAREDBA ZA DEFINIRANJE KONSTANTI

    
    
    
    U dijelu za definiranje konstanti uvode se imena kao sinonimi za vrijednosti bilo kojeg primitivnog tipa i nekih struktura podataka. Opcenito pravilo pisanja je:

    definiranje_konstante: CONST ime_konstante = konstanta;

    { ime__konstante = konstanta; }

    ime_konstante: ime

    a u posebnom slucaju, za definiranje konstanti primitivnog tipa, sintakticka kategorija < konstanta > definirana je kao

    konstanta: izraz_s_konstantama

    izraz_s_konstantama: izraz

    Izraz s konstantama je izraz odgovarajuceg tipa koji na mjestu operanda sadr?i podatak ili prije toga definiranu konstantu. Potpuno pravilo pisanja izraza dano je u posebnom poglavlju. Ovdje dajemo samo njegov najjednostavniji oblik, samo jedan operand, koji mo?e biti:

    vrijednosti| ime_konstante| predznak ime_brojcane_konstante

    vrijednost: brojcana_vrijednost | znakovna_vrijednost | logicka_vrijednost

    brojcana_vrijednost: cijeli_broj | realni_broj

    -= Na vrh =-
    

    PRIDRU?IVANJE I ISPIS VRIJEDNOSTI

    
    U prethodnom smo poglavlju opisali tipove podataka te naredbe za definiranje tipova i konstanti i deklariranje varijabli. Te tri naredbe nisu izvr?ive, tj. slu?e za dodatne informacije prevoditelju Pascala, pa jo? uvijek ne mo?emo pisati programe koji "ne?to rade". Deklaracijom varijabli izabranim je imenima pridru?eno svojstvo da predstavljaju varijable odredenog tipa, s nedefiniranom vrijedno?cu. Vrijednost im se mora pridruziti posebnim naredbama: za inicijalizaciju, dodjeljivanje i unos, koje uvodimo u ovom poglavlju. Programiranje ne bi imalo smisla kad ne bi postojao ispis vrijednosti ("rezultata") pa na kraju poglavlja uvodimo i naredbu za ispis.

    NAREDBA ZA INICIJALIZACIJU

    
    
    
    Treba odmah napomenuti da sintaksa naredbe za inicijalizaciju u T. Pascalu nije ba? sretno izabrana. Naime, naredba za inicijalizaciju pocinje rijecju CONST, kao i naredba za definiranje konstanti, odnosno, dopu?tena je inicijalizacija i definiranje konstanti u istoj naredbi, ?to uvodi posebnu zabunu. Evo globalne sintakse naredbe za inicijalizaciju:

     naredba za inicijalizaciju
    
    	CONST ime_varijable : tip = konstanta ; {ime_varijable : tip = konstanta ;}
    

    Ako naredbu za inicijalizaciju opcenito napi?emo kao

    CONST v: t = k;

    njeno globalno znacenje jest: deklariranje varijable v tipa t i pridru?ivanje joj pocetne vrijednosti k. Zadana inicijalna vrijednost (pogledajte u naredbi za definiranje konstanti kako je definirana sintakticka kategorija < konstanta >) mora biti u domeni definiranog tipa varijable. To se provjerava tijekom kom-pilacije i dojavljuje sintakticka pogre?ka u slucaju poku?aja inicijalizacije s vrijedno?cu izvan domene.
    
    Dakle, naredba za inicijalizaciju objedinjuje dvije stvari: deklariranje varijable i pridru?ivanje inicijalne vrijednosti. Kontekstni aspekt uporabe te naredbe jest da se ime varijable ne smije pojaviti u drugim naredbama za definiranje i deklariranje.

    Va?no je upamtiti da varijabla deklarirana i inicijalizirana naredbom za inicijalizaciju ima svojstvo varijable (dopu?tena joj je promjena vrijednosti unutar programa!), bez obzira ?to se u njenom pravilu pisanja pojavljuje rijec CONST. Na primjer, naredbom:

    	CONST
    	  V0 : real = 23.05;
    	  Y0 : real = 1.359;
    	  C = 10; D : 1..100 = C;
    	  B         : '0'..'9'         = '0'; Z : char = ' ';
    	  Yes       : Boolean          = True;
    	  Kraj      : Boolean          = False;
    	  Operacija : (ZB, 0D, MN, DI) = ZB;
    
    

    deklarirano je i inicijalizirano nekoliko primitivnih varijabli svih tipova.

    NAREDBA ZA DODJELJIVANJE

    
    
    
    Dosad smo opisivali sintaksu i semantiku deklarativnih naredbi Pascala. Naredba za dodjeljivanje (pridru?ivanje) prva je naredba Pascala koja prema osnovnoj sintaktickoj strukturi pripada primitivnim, odnosno izvr?ivim naredbama. Poznata je u svim jezicima za programiranje i najce?ce se upotrebljava u programima. Razmotrimo najprije opcenito pravilo pisanja naredbe za dodjeljivanje i definirajmo globalnu semantiku:

    naredba za dodjeljivanje: varijabla := izraz

    U ovom opcenitom razmatranju uvedimo najjednostavnije oblike naredbe za dodjeljivanje koji se odnose na pridru?ivanje vrijednosti primitivnih tipova podataka:

    ime_primitivne_varijable := konstanta | ime_primitivne_varijable

    Dakle, na lijevoj je strani ime primitivne varijable, na desnoj najjednostavniji oblik izraza bilo kojega tipa: konstanta ili ime primitivne varijable. Kontekstni aspekt pisanja naredbe za dodjeljivanje prema ovom pravilu jest da varijabla navedena na lijevoj strani i varijabla ili konstanta, na desnoj strani, moraju biti istog tipa. Izuzetak je realni tip. Ako je varijabla s navedenim imenom realnoga tipa, konstanta ili varijabla na desnoj strani mo?e biti realnog ili cjelobrojnoga tipa. Na primjer, ako su A i B dvije cjelobrojne varijable, evo nekoliko primjera pravilno napisanih naredbi za dodjeljivanje:

    A := -1; B := A; A := Maxint; B := 111;

    U sljedecim naredbama prekr?eno je kontekstno pravilo da tip varijable i vrijednost moraju biti isti:
    
    
    • A := 1.1; {Vrijednost 1.1 je realna}
    • A := 'a'; {'a' je znakovna vrijednost}
    • B := True; {True je logicka vrijednost}
    
    Ako naredbu za dodjeljivanje napi?emo kao

    v := i

    gdje je v varijabla, a i izraz, semantika se moze prikazati s

    v <? V (i)

    ili rijecima, varijabli v bit ce pridru?ena vrijednost izraza i. Prethodna vrijednost varijable v (ako je postojala) bit ce izgubljena.

    Vrijednost izraza mora biti iz domene vrijednosti varijable, ?to je odredeno deklariranim tipom varijable. Jedino se realnoj varijabli smije pridru?iti cjelobrojna vrijednost koja se prije pridru?ivanja pretvara u odgovarajuci realni broj.

    Ako je vrijednost izraza izvan deklarirane domene vrijednosti varijable, u standardnom Pascalu bila bi dojavljena pogre?ka i bilo bi prekinuto daljnje izvr?avanje programa. U T. Pascalu to ce se dogoditi samo ako je ukljucena direktiva R, tj. ako je prije naredbe za dodjeljivanje bilo napisano (*$R+ *). Inicijalno je direktiva R iskljucena, tj. vrijedi (*$R- *).

    Ako su varijable A, B, C, D i E deklarirane s

    	VAR
    	  A : integer; B : boolean; C : char;
    	  D : (Pon, Ut, Sr, Cet, Pet, Sub, Ned);
    	  E : real;
    

    evo nekoliko primjera pravilno napisanih naredbi za dodjeljivanje:

    	A := 55; B := False; C := '*'; D := Pon; E := 6.28
    
    

    Poslije izvr?enja tih naredbi varijabla A imat ce vrijednost 55, B vrijednosti False, C ce sadr?ati znak "*", varijabli D bit ce pridru?ena "vrijednost" (ime) Pon i varijabla E sadr?at ce vrijednost 6.28. Prethodne vrijednosti danih varijabli (ako su bile definirane) bit ce "prekrivene" novim vrijednostima. Realnoj varijabli E smije se pridru?iti i cjelobrojna vrijednost. Na primjer, sa

    E := 1

    cijeli broj 1 bio bi pretvoren u realni zapis (1.0) i pridru?en varijabli E. Ako je prije toga varijabli E bila pridru?ena vrijednost 6.28, izgubljena je i sada varijabla E sadr?i vrijednost 1.0.

    Pocetnici cesto znak dodjeljivanja, ":=" poistovjecuju sa izjednacivanjem vrijednosti (u vecini jezika umjesto ":=" pise se "="), pa naredbu X := Y citaju "X je jednako Y". Zato bi, na primjer, na upit kolika je vrijednost varijable Y poslije izvrsenja niza naredbi

    	 X := 100; Y := X; X := 200;
    

    odgovorili: 200! Ako se znacenje naredbe za dodjeljivanje odmah pravilno shvati, da je imenu varijable pridru?ena vrijednost izraza, tj. prvo se izracunava izraz pa se dobivena vrijednost pridru?i varijabli, ne bi bilo problema. U na?em primjeru prvom naredbom za dodjeljivanje varijabli X bila bi pridru?ena vrijednost 100, potom bi vrijednost izraza u drugoj naredbi, a to je tekuca vrijednost varijable X, bila pridru?ena varijabli Y i na kraju bi vrijednost 200 bila pridru?ena varijabli X. Sada je jasno da to nije imalo utjecaja na sadr?aj varijable Y, pa je njena vrijednost ostala nepromijenjena!
    
    U sljedecem su poglavlju dana pravila pisanja izraza. Time se prosiruje pravilo pisanja naredbe za dodjeljivanje, ali semantika ostaje nepromijenjena. Umjesto da se eksplicitno dana vrijednost, ili vrijednost konstante ili varijable pridru?uje varijabli na lijevoj strani naredbe za dodjeljivanje, pridru?it ce joj se vrijednost dobivena kao rezultat izracunavanja izraza. Dakle, za daljnja razmatranja potpunije pravilo pisanja naredbe za dodjeljivanje dano je sa:

    	 naredba za dodjeljivanje:
    	  ime_cjelobrojne_varijable   := cjelobrojni_izraz
    	  ime_realne_varijable        := realni_izraz
    	  ime_znakovne_varijable      := znakovni_izraz
    	  ime_logicke_varijable       := logicki_izraz
    	  ime_varijable_internog_tipa := izraz internog tipa
    

    Ovim pravilom istodobno su istaknuti i kontekstni aspekti pisanja naredbe za dodjeljivanje: tip izraza mora biti jednak tipu varijable osim u slucaju realne varijable kad izraz mo?e biti i cjelobrojan

    NAREDBA ZA UNOS

    
    
    
    Naredba za unos omogucuje pisanje opcenitijih programa, jer se vrijednosti zadaju izvan programa, u fazi njegova izvr?avanja. Naredba za inicijalizaciju i naredba za dodjeljivanje pridru?uju vrijednost varijablama bilo kojega tipa. Naredbom za unos, medutim, dopu?teno je pridru?ivanje vrijednosti varijablama samo odredenog tipa. Ovdje je opisan unos brojcanih i nizovnih (znakovnih) vrijednosti. Opcenito je pravilo pisanja naredbe za unos brojcanih i nizovnih vrijednosti dano s:

    	naredba za unos:
    	  READ lista varijabli
    	  READLN
    	  lista_varijabli: [ ( varijabla_za_unos {, varijabla_za_unos } ) ]
    	  varijabla za unos: brojcana_varijabla | znakovna__varijabla
    

    Opcenito znacenje naredbe za unos jest prekid izvr?avanja programa i cekanje da se unesu vrijednosti navedenih varijabli. Potom ce utipkane vrijednosti biti pridru?ene odgovarajucim varijablama i program ce se nastaviti izvr?avati prvom naredbom iza naredbe za unos. Kontekstni aspekt uporabe naredbe za unos jest da vrijednosti moraju biti istoga tipa kao i varijable navedene u naredbi za unos. Jedino se realnoj varijabli smije pridru?iti i cjelobrojna.

    Naredba za unos mo?e poceti sa "Read" (citati) ili sa "Readln" (od "read line"). Ako je bila upotrijebljena rijec "Read" kursor ce poslije unosa vrijednosti ostati iza posljednjeg podatka, a ako je bila upotrebljena rijec "Readln", kursor ce se poslije unosa vrijednosti premjestiti na pocetak sljedeceg reda.

    Poseban slucaj uporabe naredbe za unos je pisanje rijeci "Read" ili "Readln" bez liste varijabli. Znacenje takve naredbe je prekid izvr?avanja programa i nastavak poslije pritiskanja tipke na kojoj pi?e "Return" ili "Enter". Kursor se nece pomaknuti ako je napisano "Read" ili ce se premjestiti na pocetak sljedeceg reda, ako je napisano "Readln".

    U nastavku opi?imo detaljnije semantiku naredbe za unos ako lista sadr?i samo brojcane ili samo nizovne varijable.

    
    

    Uno?enje brojcanih vrijednosti

    Ako naredbu za unos brojcanih (cjelobrojnih ili realnih) vrijednosti napi?emo kao

    READ (v1 v2, ..., vn) ili READLN (v1 v2, ..., vn)

    gdje je v1 cjelobrojna ili realna varijabla, znacenje tih naredbi jest prekid izvr?avanja programa i cekanje da se unesu vrijednosti navedenih varijabli, a to je niz cijelih ili realnih brojeva razdvojen bar jednom prazninom:

    t > i b2 ?> bn J

    (na kraju je pritisnuta tipka Enter). Dalje je semantika naredbe za unos ekvivalentna nizu naredbi za dodjeljivanje:

    v1 := b1 ; v2 := b2; ... vn := bn

    Vrijednosti moraju biti odgovarajuceg tipa: cjelobrojne ako se pridru?uju cjelobrojnoj varijabli, cjelobrojne ili realne ako se pridru?uju realnoj varijabli (?to proizlazi i iz semantike naredbi za dodjeljivanje). Na primjer, ako su R i H realne varijable, izvr?enjem naredbe

    Readln (R, H)

    bit ce prekinuto daljnje izvr?avanje programa i cekat ce se na unos vrijednosti za R i H. Na primjer:

    12.5 145 J

    Poslije pritiskanja tipke Enter varijabli R bit ce pridru?ena vrijednost 12.5, a varijabli H (realna) vrijednost 145.0. Kursor ce se premjestiti u prvi stupac sljedeceg reda i program ce se nastaviti izvr?avati naredbom koja neposredno slijedi naredbu za unos.
    
    

    Unos znakovnih vrijednosti

    Ako naredba za unos sadr?i samo znakovne varijable, ?to opcenito mo?emo napisati kao:

    READ (zi, z2, .., zN)

    ili

    READLN (zi, z2, ..., zN)

    njezinim izvr?enjem cekat ce se na unos N znakova koji ce potom redom biti pridru?eni navedenim varijablama. Znakom se smatra bilo koji znak tastature, pa su to u posebnom slucaju razmak i znak polunavoda.
    
    

    Unos znakovnih i brojcanih vrijednosti

    Naposljetku, definirajmo semantiku naredbe za unos koja sadr?i znakovne i numericke varijable. Razmotrit cemo dva slucaja:
    
    
    • 1) Prva varijabla u naredbi za unos je znakovna, ostale su brojcane:

    • READ (z, n1, n2, ..., nN)

    Prvi znak otipkanog niza znakova bit ce pridru?en varijabli z, a ostali simboli (brojevi), razdvojeni bar jednom prazninom, brojcanim varijab-lama n1 do nN. Prvi broj ne mora biti odvojen razmakom od prvog znaka.
    • 2) Naredba za unos sadr?i znakovne i brojcane varijable:

    • READ (v1 v2, .., vN)

    gdje je vi znakovna ili brojcana varijabla. Ako je vj brojcana, a vj+1 znakovna varijabla, poslije otipkavanja broja koji ce biti pridru?en varijabli vj mora biti jedna praznina (da bi se mogao ekstrahirati broj iz ulaznog niza) koja ce biti pridru?ena varijabli vj+1. Da bi se va-rijabli vj+1 pridru?io ?eljeni znak, koji je najce?ce razlicit od praznine, mora biti napisan iza praznine. Ali, to znaci da ce biti pridru?en va-rijabli vj+2, pa varijabla vj+2 mora biti znakovna varijabla. Dakle, sva-kom unosu znakovne vrijednosti kojoj prethodi brojcana odgovarat ce dvije znakovne varijable. Najbolje je napisati istu varijablu dva puta, jednu do druge.
    
    Ako su I i J cjelobrojne varijable, a C znakovna varijabla, izvr?enjem naredbe

    Read (I, C, C, J)

    unosom niza

    321 + 22

    varijabli 1 bio bi pridruzen broj 321, varijabli C znak "+" i varijabli J broj 22. Isti ucinak postigao bi se da je bilo napisano

    321 +22

    < dok bi za

    321+22 ili 321 + 22

    bila dojavljena pogre?ka u fazi izvr?avanja programa, jer u prvom slucaju nema praznine iza broja 321, a u drugom ce varijabli C biti pridru?ena vrijednost " " i potom treba slijediti broj, a znak "+" to nije.

    ISPIS VRIJEDNOSTI

    
    
    
    Opisali smo tipove podataka, definiranje konstanti, deklariranje varijabli i pridru?ivanje vrijednosti varijablama odredenoga tipa. Medutim, sve su te naredbe radile nad podacima unutar radne memorije kompjutera, tj. podaci nisu bili "vidljivi", dostupni korisniku programa. Tek uporabom naredbe za ispis, koju ovdje uvodimo, rezultati izvr?avanja programa postaju dostupni. Prije toga uvodimo dvije standardne procedure koje su u vezi s ispisom na ekran: brisanje sadr?aja ekrana i smje?tanje kursura.
    
    

    Brisanje ekrana

    Brisanje sadr?aja ekrana posti?e se naredbom CLRSCR koja se pi?e prema jednostavnom pravilu:

    brisanje ekrana: CLRSCR

    "Clrscr" je ime standardne procedure koja se nalazi u standardnom modulu s imenom "Crt", pa program u listi modula mora sadrzati to ime. U suprotnom bila bi dojavljena pogre?ka.

    Izvr?enjem naredbe CLRSCR bri?e se prethodni sadr?aj ekrana i postavlja kursor u prvi stupac prvoga reda ekrana (gornji lijevi kut). Samo to i "zna" sljedeci program:

    	 PROGRAM Brisi_Ekran;
    	  USES Crt;
    	 BEGIN
    
    	  Clrscr
    	 END
    

    
    

    Smje?tanje kursora

    Smje?tanje kursora bilo koju lokaciju ekrana posti?e se primjenom naredbe GOTOXY (standardne procedure) koja se pi?e prema pravilu:

    	naredba GotoXY: GOTOXY (stupac, red)
    	  stupac:               red:
    	  cjelobrojni_izraz cjelobrojni_izraz
    

    I procedura "GotoXY" je dio standardnog modula "Crt". Ako je napi?emo u obliku:

    GotoXY (s, r)

    gdje je s stupac, r red, izvr?enjem naredbe GotoXY bit ce izracunati cjelobrojni izrazi koji odreduju stupac i red, potom kursor smje?ten u r-tom redu stupca s. Prethodni sadr?aj ekrana nece biti promijenjen. Na primjer, izvr?enjem naredbe

    GotoXY (40, 12)

    bit ce postavljen kursor u dvanaesti red, cetrdeseti stupac ekrana.

    Turbo Pascal ima i dvije globalne varijable s imenima WhereX i WhereY koje sadr?e tekuce vrijednosti stupca (WhereX) i reda (WhereY) polo?aja kursora. Ako se poslije naredbe GOTOXY iz prethodnog primjera napi?e

    GotoXY (WhereX, WhereY-2)

    izvr?enjem te naredbe kursor ce biti smje?ten u desetom redu (12-2), cetrdesetom stupcu (polo?aj stupca nije promijenjen).

    Da biste lak?e upamtili znacenje procedure GotoXY i globalnih varijabli WhereX i WhereY dovoljno je znati da je ishodi?e ekrana u gornjem lijevom kutu, os-x su stupci, a os-y redovi.

    
    

    Naredba za ispis

    Mogu se ispisati vrijednosti samo standardnih tipova podataka, tj. svi tipovi podataka osim internog. Ovdje ce biti rijeci o ispisu na dva medija: ekran i papir. Opcenita struktura naredbe za ispis dana je sljedecim pravilom:

    	 naredba za ispis:
    	  WRITE 
    	  WRITELN [ ( [ LST, ] ispis {, ispis} ) ]
    
    

    gdje je < ispis > sintakticka kategorija koja se opcenito sastoji od niza izraza odredenog tipa i formata ispisa.

    Globalna semantika naredbe za ispis jest: izracunavanje i ispis vrijednosti niza izraza, "formatirano" ili u "slobodnom formatu". Ispisivat ce se na ekran ako je izostavljeno standardno ime "LST", ako nije, na papir. Ako se ispisuje na papir, program mora sadr?avati standardni modul "Printer" u svojoj listi modula.

    Naredba za ispis mo?e poceti s "Write" ili "Writeln". Znacenje je: ako naredba pocinje s "Write", poslije ispisa vrijednosti navedenih izraza kursor ce ostati iza posljednjega ispisanog podatka, a ako pocinje s "Writeln", kursor ce poslije ispisa vrijednosti biti premje?ten na pocetak novog reda. U oba slucaja ispis pocinje od trenutacne pozicije kursora, koja opcenito ne mora biti na pocetku retka. Ovim pravilima treba dodati da je ispis na ekranu ogranicen na 80 znakova (broj stupaca ekrana) pa ce se automatski prelaziti u novi red ako kursor u tekucem ispisu prema?i osamdeseti stupac.

    Znacenje naredbe za ispis napisane bez izraza jest: ostavljanje kursora na tekucoj poziciji, ako je napisano samo "Write"; premjestanje kursora na pocetak novog reda, ako je napisano "Writeln".

    Naredba za ispis koja pocinje s "Write" i sadrzi vise od jednog izraza, sto se opcenito moze napisati kao

    • Write (iz1, iz2, ..., izN)

    ekvivalentna je nizu naredbi:

    • Write (iza); Write (iz2); ...; Write (izN)

    a naredba

    • Writeln (izl, iz2, ..., izN)

    ekvivalentna je nizu naredbi:

    • Write (izi); Write (iz2); ...; Write (izN); Writeln

    Iz znacenja naredbe za ispis zakljucuje se da ona ne mijenja vrijednosti varijabli programa. To isticemo zbog pocetnika koji cesto znacenje naredbe za ispis poistovjecuju sa znacenjem naredbe za dodjeljivanje.