Stanko Vraz
PJESME

LIJEPA ANKA

Ala je lijepa naša Anka!
Istina je li? Ili san?
Tresu se bor i jela tanka,
Zaviđajuć joj struk tanan.
U lugu slatki zbor slavulja
Šuti uz njezin slađi glas;
Nad njome trepti roj metulja
Mnijuć da j’cvijetak njen obraz.
Dive se u vrtu krasne ruže,
Gledeć taj lica, usta raj;
Vjetrici zračna krila pruže,
Da ju odvedu u svoj gaj.
Niz stijenu prska, u dol skače
Brože i brže vodopad:
Gdje, igrajuć se prst namače,
Da ga poljubi, nosi hlad.
Tako sve čezne da ju prati
I grli, ljubeć njezin slijed;
Samo ja moram ovdje stati,
Gdje me začara njen pogled.

OTKUD MODRE OČI?

Mlađe b’jaše srce i glava,
Ljubih djevu: kan u kćeri juga
Crne oči, crna kosa duga…
(Nje raskršen kip već krije trava).
Tvoje su oči modre, kosa plava,
Kanda rajskim anđelom si druga,
Al obraza tvog je svaka pruga,
Kanda duša davno ih poznava.
Da! Ja slutim, te već od vjekova
Duše su nam sestre si i braća:
Što smrt razbi, bog stvori iznova.
Ko čist anđeo s rajske mi se uze
Sad Nje duša u Tvom kipu vraća,
Da ju ljubim opeta bez suze.

MORNAR

Mornar kune iste sunčne luče,
Kad na moru brod svoj vidi stati;
A kad počme vjetar ga njihati,
Opoji se, zapjeva, zahuče.
A doskora, kad većma povuče
Brod mu more, i baca, i mlati,
Da krm škriplje kan oklop u rati,
Pod zviždanjem vihra zajauče.
Srce moje! Kolko na mornara
Ne naličiš! Pokoj kunuć vijekom
Išteš buru ćuti sred njedara.
Ma naposlijed, kad te već priuze,
Probijeno groznim sreće stekom,
Razmineš se-na uzdahe, suze.